§
327
Sanja Iv~evi}
KOZMETI^KI PRIBOR
328
§
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
^ini se da upravo prou~avanje intimnih detalja u
‘ivotu anti~kog ~ovjeka ponajbolje otkriva koliko se ~ovjek
malo mijenjao tijekom vremena, te koliko je djeluju}i na
svoju okolinu i mijenjaju}i je u svojoj biti ostao isti. Tako
je potraga za ljepotom, stara gotovo koliko i ~ovjek, uvjetovala
razvoj jedne od svjetski najrazvijenijih suvremenih industrija.
Na kozmeti~kom stolu moderne ‘ene mogu se na}i predmeti
iste namjene kao i kod ‘ena anti~kog vremena. Dakle,
~e{ljevi, ukosnice, ogledala, bo~ice za parfeme i teku}e
pomade, kutijice za pudere i sjenila, kreme, masti i ulja za
sprje~avanje nastanka bora i pokrivanje nepravilnosti i
o‘iljaka i sli~na sredstva promijenjenog sastava i dizajna,
ali s istom svrhom i na~inom upotrebe, rabe se i danas.
U Rimskome Carstvu kozmetika je bila va‘an dio
higijene, odnosno, uz pranje i ~i{}enje tijela te redovitu
tjelovje‘bu, koja je pridonosila odr‘avanju zdravlja, koristila
su se, gotovo svakodnevno, kozmeti~ka sredstva za
uljep{avanje. Njima su se slu‘ile ne samo ‘ene nego i
mu{karci. Za pranje tijela rabili su sapun, za kosu teku}inu
na bazi natrijeve lu‘ine, a ponekad vrlo finu glinu u prahu
ili bra{no boba; sa~uvani su i recepti praha za ~i{}enje zubi
izra|en od praha kamena plovu}ca i mastike s otoka Hija.
Podatke o kozmeti~kim preparatima i njihovoj primjeni
Rimljani su dobijali od Grka, odnosno s Orijenta, a ta su
znanja bila toliko temeljita da sve do novijeg vremena ni{ta
bitno novo nije otkriveno.
U kozmeti~kim kutijicama rimske su ‘ene ~uvale
bogat izbor sredstava za uljep{avanje. Katkad su ih ~uvale
i u ku}icama {koljki. Najra{irenija je bila uporaba krema,
zatim boja, odnosno sjenila, za obrve, kapke i obraze.
Poznata je bila maska za ljepotu, selina, za koju je recept
sastavio Dioskurid, a nastajala je mije{anjem gline i krede
s dodacima smola i ru‘ina mirisa.
Ovidije preporu~uje za glatku ko‘u kremu (alcionea)
od divlje kave-vu~ka i boba, s medom i jo{ nekim sastojcima,
a Plinije kremu od repe pomije{anu s prahom le}e, orza,
p{enice i divlje kave. Za zatezanje ko‘e lica koristio se
mak, zbog smiruju}eg svojstva, a antimon u prahu (stibium)
ili ~a|a (fuligo) rabili su se za isticanje obrva i bojanje
kapaka. Ina~e su se boje proizvodile od biljnih ekstrakta ili
mineralnih sastojaka.1
Osim iz higijenskih razloga Rimljani su se kupali i
radi odr‘avanja ljepote tijela. Jedan od najpoznatijih tretmana
bilo je kupanje u mlijeku magarice; Plinije izvje{}uje da je
329
Popeja, Neronova ‘ena, na put sa sobom vodila najmanje
500 magarica (Plinije, Nat. Hist, XI, 238), kako bi mogla
ko‘u odr‘avati svje‘om. Polijevanje mirisima nakon kupanja
obi~aj je koji se‘e iz davnina. Jo{ su homerski junaci i
njihove ‘ene premazivali tijelo maslinovim uljem, vjeruju}i
kako {titi zdravlje i pospje{uje zarastanje rana (Plinije, Nat.
Hist, XV, 4). Mirisnim uljima (olea) ili kremema (odores)
mazali su se prilikom masa‘e tijela, a za stolom se gost
uvijek polijevao po kosi bo~icom mirisa.
Kreme za depilaciju (psilothrum, dropax) proizvodile
su se od ulja i smola, a kreme za prekrivanje o‘iljaka i
nepravilnosti ko‘e (splenia), rabili su i oslobo|enici za
prekrivanje ropskog znaka na ~elu ili licu.
Boje su se rabile i za kosu, kako bi se prekrile
sjedine. @ene su crnom iscrtavale trepavice i obrve, a
crvena se koristila za rumenilo. Najra{irenije kozmeti~ko
sredstvo bila je cerussa; temeljna krema na bazi olova koja
se rabila kao sredstvo za postizanje svje‘eg izgleda i za
pomla|ivanje. Rabile su je i mlade i lijepe ‘ene u prilikama
u kojima je bilo potrebno obojiti lice kao za korote ili za
sudjelovanja u Demetrinim misterijama.2 Premda je olovo
jedan od najotrovnijih metala, Rimljani nisu bili svjesni
mogu}nosti njegova prodiranja kroz ko‘u, pa su ga obilno
rabili u proizvodnji kozmeti~kih sredstava; tako se od njega
izra|ivalo bjelilo, kojim se trgovalo iz sredi{ta prerade olova
u obliku tableta, koje su se prije uporabe mrvile, pro~i{}avale
prosijavanjem, te mije{ale s medom i drugim sastojcima
da bi se dobilo sredstvo kojim se postizao odre|eni efekt,
primjerice dodavanjem crvene dobivala se krema boje ko‘e
(Plinije, Nat. Hist. XXXIV; 175-176).
Kr{}anstvo donosi nov odnos prema primjeni
kozmeti~kih sredstava i, za razliku od Rimljana, koji su ih
dr‘ali dijelom svakodnevne higijene, kr{}anski moral osu|uje
upotrebu sredstava za uljep{avanje. Vjerojatno se stoga od
3. stolje}a smanjuje broj na|enih predmeta koji su bili u
kozmeti~koj upotrebi, kakvi su kutijice za mirise, palete za
kozmeti~ke boje, lopatice za nano{enje mirisa i boja, ogledala
i strigili.
Ve}i dio predmeta izra|en je od kosti koja je laka za
obradu, dostupna i relativno jeftina, kada je rije~ o obi~noj
kosti (jelenji rog, kosti goveda, rje|e konja ili koze, a
upotreba svinjske kosti mogla je zna~iti samo opadanje
ekonomske mo}i jer je bila nekvalitetna i lako se uni{tavala).
Osim bjelokosti, koja je bila skupa zbog kvalitete i visoke
330
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
cijene transporta iz Afrike, sirovina se mogla nabaviti svagdje
gdje su se ljudi bavili sto~arstvom ili lovom, a i obrada
kosti bila je jednostavna. Naime, za radionicu ko{tanih
predmeta nije bila potrebna skupa oprema, te se mogla
otvoriti gdje je za to postojala potreba i interes. U Saloni
nisu prona|eni ostaci radionice, ali bi se mogla pretpostaviti
proizvodnja s obzirom na broj sa~uvanih predmeta. Postojale
su radionice za samo jednu vrstu predmeta, na primjer
~e{ljeva (izra|uju ih fabri pectinarii), kao u radionici iz 4.
st. s lokaliteta Birlad-Valca Seaca u Rumunjskoj, gdje je na
osnovi nalaza rogova pripremljenih za obradu, poluproizvoda,
otpadaka i gotovih ~e{ljeva rekonstruiran cijeli proces
proizvodnje.3 Jedna od radionica u Intercisi proizvodila je
~e{ljeve i oplate reflesnog luka od roga, a djelovala je u 4.
stolje}u i prvoj polovici 5. st.4
U odnosu na neke druge jeftine i dostupne materijale,
kao {to je kamen, kost je lak{e obradiva, ili pak trajnija i
otpornija na vanjske utjecaje, kao u odnosu na drvo. Nedostatak
ovog materijala je ograni~enost dimenzija, od njega se
uglavnom izra|uju predmeti manjih dimenzija premda to
nije pravilo; naime Propercije bilje‘i da su ulazna vrata
hrama Apolona Palatinskog, {to ga je podigao August,
izra|ena od kosti s bogatim reljefima, poznat je prikaz
Telamona iz Pompeja, zatim reljef Apolona na prijestolju iz
Herculaneuma, te statueta tragi~nog glumca sa sa~uvanom
bojom, koja se ~uva u Parizu.5
Od kosti su se naj~e{}e izra|ivali predmeti za osobnu
upotrebu; higijenski i kozmeti~ki pribor, djelovi no{nje, nakit;
zatim alati za obavljanje ku}anskih poslova, odnosno izradu
odje}e, stilusa, dr{ki za no‘eve, britve i sl. Nadalje se kost
rabila za izradu kockica, ‘etona i figurica za igru, ulaznica
za kazali{te ili arenu, od nje su se izra|ivala puha}a
glazbala, te dijelovi ‘i~anih (lira, harfa), potom poku}stvo i
ukrasne reljefne plo~ice, kultni predmeti poput ~e{ljeva, koji
su prilagani u grobove, ukosnice sa simboli~kim prikazima
na vrhu, kao ruka s kuglom, glava bo‘anstva, baklja i sl.6
Malo je predmeta izra|ivano isklju~ivo od jedne vrste
materijala; tako su se osim ko{tanih proizvodile i ukosnice
od raznih vrsta metala, a isti je slu~aj s ~e{ljevima koji su
uglavnom ko{tani, ali su izra|ivani i od drva; ovi potonji
sa~uvani su u manjem broju zbog nepostojanosti materijala.
Postoje isto tako i metalni ~e{ljevi, kutijice ili lopatice.
Osim {to su ~est grobni prilog i gotovo neizbje‘an
naseobinski nalaz na lokalitetima rimskog doba, nije rijetkost
da su predmeti rabljeni u kozmetici prikazivani na nadgrobnim
spomenicima. Takav je primjer iz Salone.7 Nadgrobni spomenik
iz 1. st., prona|en je na Kaplju~u, a radi se o edikuli sa
zabatom u kojem je prikazana Afrodita Anadyomene s
morskim nemanima, a ispod zabata je friz na kojem je
prikazan kozmeti~ki pribor neke ‘ene ili djevojke te pribor
za {ivanje. Redom su prikazani: ko{, vreteno, balzamarij,
strigil, pletena stolica, ogledao u kutijici, kozmeti~ki kov~e‘i},
{pula, klupica za noge, suncobran, jo{ jedan balzamarij, te
na kraju {iva}a igla i toaletna lopatica. Zanimljivo je da je
prikazana sjedalica od isprepletenoga pru}a potpuno istovjetna
onoj na poznatom spomeniku, iz Chichestera (Noviomagus),
koji se ~uva u Trierskom muzeju.8 Na tom prikazu ‘ena
sjedi upravo na takvoj stolici, a ure|uju je njezine ornatrix.
Nije neuobi~ajeno da je na ‘enskim nadgrobnim spomenicima
prikazan kozmeti~ki ili {iva}i pribor. Venera je ta koja je
‘eni davala ljepotu i dra‘est, pa je pokojnica vjerojatno
prikazana kao ta bo‘ica koju je {tovala. Prikazi na ovom
spomeniku s Kaplju~a svojevrsna su analogija za predmete
obra|ene u radnji koja slijedi: kozmeti~ke lopatice i kutijice,
ogledala, strigili.
OGLEDALA
(speculum)
Ogledala su u uporabi od najranije antike, a njihov se
izum u mitologiji vezuje uz Hefesta, boga kovanja i vatre.
Mikenski svijet preuzeo je i nau~io tu proizvodnju od
Egip}ana, u arhajskoj Gr~koj i pogotovo Etruriji proizvodnja
je usavr{ena, a Rimljani samo preuzimaju ve} razvijenu
tehnologiju i oblike.
Uglavnom su se proizvodila od bronce, premda u
svim razdobljima i kulturama nalazimo luksuzna zlatna i
srebrena ogledala. Staklena ogledala izra|ivana su jo{ u
helenizmu, a prvo veliko sredi{te proizvodnje bila je
Aleksandrija.9
Ogledalo se izra|ivalo gla~anjem metalne podloge
odre|enog oblika na koju se potom nanosila legura na~injena
naj~e{}e od olova, antimona i kositra u razli~itim
kombinacijama, koja bi se su{ila pod pritiskom; a nakon
toga ogledalo se moralo dr‘ati u uspravnom polo‘aju, kako
bi se odstranio sav vi{ak premaza. Potom bi se ugla~avalo
do visokog sjaja, tako da se povr{ina za ogledavanje
premazivala caklinom i potom ugla~avala prahom od kamena
plovu}ca s primje{anim prahom od mljevene sipine kosti.10
Ogledala sa~uvana do danas malih su dimenzija, ali
postoji podatak da su postojala i velika, za ogledavanje
cijele figure.11
U Egiptu je ogledalo kao simbol boga Sola i dio
opreme za sudjelovanje ‘ena u misterijima dr‘ano svetim
predmetom, te su brojna zlatna i srebrena ogledala. Kod
takvih je ogledala dr{ka ~esto izra|ivana od druge vrste
materijala, i bila je bogato ukra{ena figuralnim ili vegatabilnim
motivima.
U Gr~koj se javljaju tri vrste ogledala, kakva kasnije
nalazimo u Rimljana, a to su: ogledala s dr{kom, staja}a
ogledala i ogledala u kutijici, koja se javljaju u 5. st. pr. Kr.,
a u Rimu }e biti osobito popularna u doba Nerona ~iji lik
se nalazi na njihovoj vanjskoj strani. Staja}a ogledala
javljaju se od kraja 6. i traju kroz 5. st. pr. Kr., a dr{ka na
kojoj su stajala obi~no su bili ‘enski likovi, vrlo rijetko
prikazivali su se i mu{karci. Najbrojnija su ogledala s
dr{kom, koja su se opet izvodila u razli~itim varijacijama.
Mogla su biti raznih oblika, okrugla, elipti~na ili ~etvrtasta.
Ogledalna ploha izra|ivana je kao ravna, konkavna ili konveksna
(naj~e{}e), a dr{ka je mogla biti zalemljena za ogledalo ili
se ogledalo umetalo u olovni okvir, koji je gotovo uvijek bio
bogato ukra{en.
Na stra‘njoj strani ogledala su se ukra{avala
urezivanjem, od najjednostavnijih motiva koncentri~ne kru‘nice
pa do kompliciranih figuralnih prikaza, koji su se sastojali
od razli~itih motiva, naj~e{}e mitolo{kih.12
U Rimu je ogledalo imalo ponajprije upotrebnu ulogu
i bilo je dio uobi~ajene ‘enske kozmeti~ke opreme, za
razliku od minojske kulture, gdje su ogledala bila rje|a i
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
luksuznija, te imala kultno zna~enje. Izra|ivana su u raznim
oblicima: ~etvrtastim, koji je oblik naslije|en od Etru{~ana,
okruglim, s ru~kom ili bez nje, a ukras se u rimsko vrijeme
najvi{e svodi na urezivanje stra‘nje strane ogledala i plasti~no
oblikovanje ru~ke. Rije~ je naravno o luksuznijim primjercima.
Osim metalnih Rimljani su rabili i staklena ogledala,
~ija proizvodnja zapo~inje relativno kasno, tek u 2. i 3. st.,
a premda su zbog svoje krhkosti puno rje|a od metalnih,
nala‘ena su u Galiji, Egiptu, ne{to manje u Germaniji,
Bugarskoj i Maloj Aziji.13 Jedno takvo sa~uvano je i u
Duklji, a na osnovi ostalog materijala u grobu datira se u
2. polovicu 3. st.14
Ru~na ogledala ~est su prikaz na nadgrobnim
spomenicima zajedno s ostalim kozmeti~kim predmetima.
Naime, zbog dvostranosti ogledala, odnosno njegove
karakteristike da ogleda stvarnost i stvara mu odraz postalo
je simbol zagrobnog ‘ivota, odnosno vidljivoga i nevidljivog
svijeta.
Na ‘enskim nadgrobnim spomenicima ~est je prikaz
ure|ivanja frizure i kozmetike. Naj~e{}e se radi o prikazu
matrone koju njezine ornatrix ure|uju, i to na na~in da jedna
dr‘i ogledalo, a druga je ~e{lja, katkad ih je prikazano i
vi{e, s balzamarijima, vr~evima za vodu ili kozmeti~kim
kutijicama. Tradicija prikazivanja ure|ivanja frizure s gr~kohelenisti~kih stela pre{la je u rimsku provincijalnu umjetnost,
gdje se taj motiv prikazivao na razne na~ine.15 Osim na
nadgrobnim stelama poput onih koje se ~uvaju u Trieru i
Luxembourgu, a datirane su u 3. st.,16 takvih prikaza ima i
na sarkofazima, pa su primjerice na onome iz Agena17
(Galija) iz 2. polovice 3. ili 4. st. prikazane ~ak 3 ornatrix,
od kojih jedna ~e{lja gospodaricu, druga dr‘i ogledalo, tre}a
donosi vr~ u kojem su vjerojatno sredstva za pranje i ostale
pomade; na onome iz Arezza18 u Italiji iz 2. st. jedna od tri
ornatrix dr‘i kutijicu u kojoj se ~uvao kozmeti~ki pribor.
Takve su kutijice ~est prilog ‘enskih grobova u Rimskom
Carstvu.
Dr{ka ogledala ~esto je bila u obliku Heraklove
toljage, kao kod luksuznoga srebrenog ogledala iz Pompeja.19
Ovi atributi vezuju se uz mit o Onfali, koja je svojom
ljepotom za~arala Herakla toliko da je odlo‘io svoje oru‘je,
dakle, simboliziraju snagu ‘enske ljepote. Bo‘ica ljubavi i
ljepote u svom senzualnom aspektu, aspektu zemaljske
ljubavi (pandemos) prikazivala se u jednom od ikonografskih
tipova (anadyomene) s ogledalom u ruci, i upravo je to
motiv kojim su ~esto bila ukra{ena ogledala; bo‘ica se
jednom rukom ~e{lja dok u drugoj dr‘i ogledalo,20 ponekad
u pratnji Pana ili Amora koji joj poma‘u prilikom dotjerivanja,
dodaju}i joj pomade.21
Lijep je primjer fondo d’oro s prikazom poluodjevene
Venere prilikom dotjerivanja s dva Amora od kojih jedan
dr‘i ogledalo na kojem se ocrtava njezino lice.22 Ovaj motiv
bio je veoma popularan u antici, u Gr~koj i Rimu, osobito
u skulpturi, kako monumentalnoj, tako i u sitnoj plastici.23
Skulpture, reljefi i urezani prizori na predmetima razne
namjene prikazuju Veneru u trenutku dotjerivanja. U okviru
ovog ikonografskog tipa rje|e je prikazivana s ogledalom u
kutijici koje otvoreno dr‘i u ruci i ogledava se, kao {to je
skulpturica iz Nide-Heddernheima,24 gdje bo‘ica lijevom
rukom ure|uje uvojke koji joj padaju na lijevo rame, a u
desnoj dr‘i otvoreno ogledalo i ogleda se u njemu. Ova
331
skulptura datirana u kraj 2. i po~etak 3. st., prikazuje Veneru
s bujnom kosom i vrlo precizno izra|enom frizurom, do
najmanjeg detalja, za razliku od srebrene figurice Venere iz
4. st. iz Auguste Raurice (Augst) koja je izvedena pomalo
nezgrapno s pojednostavnjenim prikazom tijela i frizure, te
visoko uzdignutim kru‘nim ogledalom bez dr{ke, u koje se
ne ogleda nego gleda mimo njega.25 Neuobi~ajen, ~ini se
~ak i jedinstven, je prikaz mladi}a iz Londona.26 Rije~ je o
skulpturi mladi}a koji u ispru‘enoj desnoj ruci dr‘i otvoreno
ogledalo u kutijici, i dok se saginje kako bi se ogledao u
njega, lijevom rukom namje{ta vrpcu ili maramu u kosi.
Autor dr‘i da je vjerojatno prikazan Adonis, Afroditin ljubavnik,
ali osobno mi se ~ini bli‘a atribucija Hermafroditu, ne samo
zbog feminiziranog tijela i pokreta namje{tanja frizure, nego
i mitolo{ke veze s bo‘icom Afroditom, kojoj je ogledalo
atribut. Rad visoke kvalitete je skulptura, koja se ~uva u
Parizu, prikaz Venere koja se ogleda u otvorenom ogledalu
ovog tipa koje dr‘i u lijevoj ruci, dok joj je desna zaustavljena
u pokretu prema kosi, odnosno frizuri, a pri dotjerivanju joj
poma‘u dva Amora dodaju}i joj pribor.27
Ogledala u kutijici javljaju se jo{ u 4. st. pr. Kr. u
Gr~koj. Ogledalne povr{ine bile su s unutra{nje strane, dok
su vanjske strane kutijice bile ukra{ene reljefno. Rimljani
preuzimaju ovaj oblik. Kutijica je mogla slu‘iti kao doza za
neki kozmeti~ki preparat, pogotovo ako je samo jedna
unutra{nja strana bila ogledalna. U Arheolo{kome muzeju
Split ~uva se jedno takvo ogledalo iz Salone (kat. br. 1, sl.
1) s prikazom portreta Nerona (54. - 68. god.) u lijevom
profilu, s natpisom koji ga uokviruje IMP. NERO. CAESAR
AVG. P. MAX. TR. POT. PP., s druge strane Roma sjedi
okrenuta desno u polju uokvirenom vijencem, a uz nju je
natpis S C, dok je u odsje~ku natpis ROMA. S unutra{nje
strane prvoga dijela sa~uvano je konkavno ogledalo, koje je
ne{to manjeg promjera od kutijice, dok s druge strane
nema ostataka ogledala. Ovakvi primjerci javljaju se relativno
~esto, i uvijek su ukra{eni nekim reljefnim prikazom i to s
novca careva, a naj~e{}e je to Neronov portret. Dva su
ovakva primjerka iz Triera s razli~itim prikazom. Na primjerku
s lokaliteta Stahl prikazana su dva konjanika uokvirena
dvostrukim redom kuglica.28 Grob je datiran u kraj 1. i
po~etak 2. st. Drugi je primjerak sli~niji na{em jer ima
prikazanog cara Nerona, s jedne strane, a s druge trijumfalni
luk na Kapitolu podignut nakon pobjede nad Partima. Grob
je datiran u 80. god. Vespazijanovim novcem.29 Ina~e su
ogledala u Trieru, ne samo ona u kutijici nego i ona ru~na
s dr{kom, uglavnom iz 1. st., pogotovo iz Augustova vremena.
U zbirci British Museuma u Londonu ~uva se ogledalo ovog
tipa kojem je s jedne strane prikaz Nerona, a s druge je
Dionis s vinovom lozom.30 Ogledalo na|eno na lokalitetu
Nida-Heddernheim s prikazom Meduze na poklopcu, imalo
je simboli~no zna~enje za vlasnika jer je njezin lik trebao,
vjerojatno, odbiti zlo od onoga koji se ogledalom slu‘io.31
Ogledalo u kutijici iz Salone mora se datirati u Neronovo
doba, odnosno u tre}u ~etvrtinu 1. st., prema prikazu na
njemu.
Ra{iren je bio i oblik ogledala s poklopcem ve}ih
dimenzija, odnosno dva ogledala koja su prianjala jedno uz
drugo i tako me|usobno slu‘ila kao poklopac. ^esto su
imala ukra{enu vise}u ru~kicu, a vjerojatno su slu‘ila kao
prijenosna ogledala. Ovaj tip ogledala nije imao mjesta za
332
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
dr‘anje bilo kakve tvari unutar dvaju ogledala, za razliku od
prije opisane kutijice, koja je mogla slu‘iti za ~uvanje
pudera i sli~nih preparata. Dakle, rije~ je o dva razli~ita tipa
ogledala s razli~itom namjenom.32
Oblikom i ukrasom izdvaja se olovno ogledalo (kat.
br. 2, sl. 2) s prikazom tri Gracije. Okvir i dr{ka izra|eni
su od jednog komada, a dio za ogledavanje izra|en je
posebno i zalemljen za okvir, {to se mo‘e zaklju~iti po
ostacima lema na njemu. Ukras dr{ke je reljefan; cijela je
povr{ina prekrivena kaplji~astim motivom s kuglicom u
sredini, a na mjestu gdje se dr{ka {iri i prelazi u okvir
ukras je izveden vegetabilnim motivima. Okvir je imao
jedanaest istaka, od kojih jedna nedostaje, a na svakoj po
tri kuglice odijeljene plasti~nim rebrima. Na stra‘njoj strani
prikazane su tri Gracije (Khárites), boginje dra‘esti i ljepote,
po nekim izvorima k}eri Zeusa i Okeanide Eurinome, a po
drugima Afrodite i Dionisa. Obi~no su tri; Aglaja (Sjajna),
Eufrosina (Tje{iteljica srca) i Talija (Cvatu}a) premda ih se
u anti~koj literaturi ponekad spominje i vi{e. One su
uljep{avale ‘ivot ~ine}i ga ugodnijim svojom ljupko{}u,
dru{tveno{}u i rado{}u. ^inile su dobro~instva, stoga su
prikazivane tri, simboliziraju}i tri vrste dobro~instva: davanje,
primanje i vra}anje.
Na~in na koji su Gracije prikazane na ogledalu iz
Salone karakteristi~an je za njihovo prikazivanje na anti~kim
spomenicima; sarkofazima ili luksuznom posu|u.33 Sredi{nja
Gracija gleda na lijevo, rukama grle}i dvije sa strane, koje
su okrenute prema njoj, kose su im skupljene u pund‘u,
lijeva dr‘i vijenac od li{}a u ruci, a desna tako|er dr‘i neki
predmet, vjerojatno maramu.
Istovjetan prizor ukra{avao je i olovno ogledalo s
nekropole iz 4. st. u Tricciani (Ságváru),34 ne{to manjih
dimenzija od salonitanskoga, i jednostavnijeg ukrasa na
okviru i dr{ki. Premda je izrada na{eg primjerka kvalitetnija
i likovi triju Gracija vitkiji, s nagla{enijim pokretom, oni
pripadaju istoj skupini olovnih ogledala s dr{kom. Ogledalo
istovjetno na{emu ~uva se u Zadru,35 samo s o{te}enim
okvirom, no vidljivo je da okvir, dr{ka i prizor na pole|ini
ogledala u potpunosti odgovaraju primjerku iz Salone. Isto
tako, ova dva ogledala odgovaraju i dimenzijama, te su
mo‘da izra|ena lijevanjem u istom kalupu, te da su kao
luksuzna roba dospjela u dva velika anti~ka sredi{ta rimske
Dalmacije.
^ini se da su olovna ogledala bila prili~no omiljena
jer ih se nalazi u Francuskoj, uz Rajnu, u sjevernoj Italiji,
Austriji, Rumunjskoj i Gr~koj. Primjerak sli~an na{emu je
onaj iz Triera, ukra{en kombinacijom urezivanja i reljefnog
ukrasa. Datiran je u 2./3. st.36
Okrugla ogledala s ru~kom, neukra{ena ili ukra{ena
urezivanjem brojna su, i nala‘ena na podru~ju cijeloga
Carstva. Dva su osnovna oblika ru~ke; obi~ne ravne, ukra{ene
s nekoliko rebara (kat. br. 3-5, sl. 3-5; ru~ka na ogledalu
kat. br. 9, sl. 9) ili oblikovane od dva bron~ana {tapi}a koja
se {ire u obliku kapljice i na dnu spajaju, te imaju valjkasti
zavr{etak (na ogledalu kat. br. 11, sl. 11), a za ogledalo su
uvijek pri~vr{}ene tako da im je kraj pro{iren u tri kraka
i zalemljen. Ovakva je ru~ka na ogledalu s kraja 1. i
po~etka 2. st. s lokaliteta Ca’ Manin u Montagnani,37 a
ogledalo je ukra{eno urezima s obje strane, te nizom
kru‘nih otvora uz rub. Ru~ke u obliku figuralnih motiva ili
simboli~nih prikaza izra|ivane su za luksuzne primjerke.
Dva ogledala iz Salone (kat. br. 6, 7, sl. 6, 7) imaju
neukra{enu povr{inu i mogu}e je da su obje strane bile
ogledalne, dok su ostali primjerci ukra{eni urezivanjem
koncentri~nih kru‘nica (kat. br. 8, 9, sl. 8, 9), ponekad
oboga}enim urezivanjem ravnih ili zakrivljenih linija (kat. br.
10, sl. 10). Kako ni oblik ni ukras ovih predmeta ne daje
mogu}nost preciznog datiranja, mogu}e su datacije po
analogijama iz zatvorenih cjelina. Analogija za na{ primjerak
kat. br. 9 postoji u Ljubljani38 gdje je na|en u grobu
datiranom Hadrijanovim novcem. Tamo isto tako nalazimo
analogiju i za primjerak kat. br. 11.39 Na groblju datiranom
od 1. do 4. st. postoje analogni primjerci za na{a ogledala
s ravnom ru~kom koja su ukra{ena urezivanjem,40 za ona
bez ru~ke,41 i ona kojima je ru~ka oblikovana kaplji~asto.42
Ptujska zapadna nekropola dala je analogije za ogledalo kat.
br. 9,43 koje bi u tipologiji Rihe pripadalo u varijantu C44
okrugla ogledala s ru~kom ukra{eno urezanim kru‘nicama
na pole|ini i uz rub ogledalne strane, debljine 2-4 mm.
Varijanti Riha X45 pripadala bi ogledala kat. br. 6 i 7 koja
nemaju ru~ke, a obje strane su neukra{ene i vjerojatno
kori{tene za ogledavanje.46
Gotovo da i nema nekropole iz rimskog razdoblja na
kojoj nije zastupljeno poneko ogledalo, a isto se odnosi i na
istra‘ena civilna naselja. Tako analogije za ogledala i ru~ke
ogledala postoje u Pompejima iz 1. st.,47 u Milanu iz
julijsko-klaudijevskog razdoblja,48 me|u materijalom iz
paljevinskih grobova 1. i 2. st. u Omi{lju na Krku,49 u Duklji
gdje je sa~uvano konkavno ogledalo s urezanim koncentri~nim
kru‘nicama datirano Domicijanovim novcem.50
KOZMETI^KE KUTIJICE
(narthecium)
Balzami, odnosno masti, rabljeni u kozmeti~ke i ljekovite
svrhe, ~uvali su se u kutijicama od raznih materijala poput
stakla, kosti, bronce, alabastra. ^ini se da su najvi{e
kori{teni stakleni (kojih je velik broj sa~uvan u Arheolo{kome
muzeju Split),51 ali su ~esto zastupljeni i ko{tani. Uglavnom
su to cilindri~ne kutijice izra|ene od tri dijela: poklopca,
tijela kutijice i dna, koje je izra|ivano posebno, a potom je
pomo}u klin~i}a, tako|er izra|enih od kosti pri~vr{}eno za
stjenku tijela kutijice. Poklopac se navla~io na tijelo, koje
je pri vrhu imalo stanjeni dio, kako bi poklopac ~vrsto
prionuo. Po cijeloj povr{ini tijela ukra{avane su horizontalnim
rebrima ili urezanim linijama, ne{to gu{}e raspore|ene na
donjem dijelu kutijice. Na poklopcu su kru‘nice bile
koncentrirane oko ru~kice, koja je izra|ivana posebno i
umetana u za to predvi|en otvor na sredini poklopca.
Redovito su vrlo precizno izra|ene jer se za njihovu izradu
koristio tokarski stroj. Razlikuju se od kutijica za igru
kockama (fritillus) jer su ove pro{irene na dnu, ponekad im
je ~ak taj donji dio posebno izra|en i pridodan na tijelo
kutijice, dok su kutijice za mirise obi~no jednako {iroke u
cijeloj visini. Tako|er je uo~ljivo da su kutije za mirise
izra|ene kvalitetnije, osobito ukrasni motivi. Ponekad su to
figuralni prikazi, kao {to je na{ primjerak sa ‘enskim
portretom na poklopcu, te dva Erota s ko{arom na tijelu
kutijice52 (kat. br. 12, sl. 12). Eroti su okrenuti jedan prema
§
333
KOZMETI^
^KI PRIBOR
drugome, svaki jednom rukom dodiruje ko{aru punu plodova.
Tip erota koji je zastupljen na ovom spomeniku je trajanskohadrijanski: to je dijete izme|u 3 i 4 godine starosti, puna{no,
s malim krilima i dugom valovitom kosom koja redovito pokriva
u{i. Rije~ je o personifikaciji ljeta ili jeseni. Ovaj rad N. Cambi
datira u sredinu 2. st.53 prema frizuri ‘enskog lika na poklopcu
te zbog na~ina prikaza ikonografije godi{njih doba koja nije do
kraja formirana. Sli~an je primjerak iz Pompeja, gdje su Eroti
prikazani na stijeni oko amfore.54
Za istu namjenu koristile su se ~etvrtaste kutijice kakvih
nema sa~uvanih iz Salone, iako ih se nekolicina ~uva u
Arheolo{kome muzeju Split s ostalih lokaliteta.
Ko{tane kutijice raznih namjena izra|ivane su i poklanjane
kao vjen~ani dar ‘enama, a na zaklju~ak o simboli~nom zna~enju
navodi ~injenica da su ~est grobni prilog, te mitolo{ki i religijski
motivi, kojima su ponekad ukra{avane.55 Kutijice s urezanim
linijama poput na{a dva primjerka nala‘ene su na podru~ju
Carstva, ponekad zajedno s ostalim kozmeti~kim priborom,56 ili
datirane popratnim materijalom.57
Sli~ne u izvedbi i ukrasu salonitanskima (kat. br. 13, 14,
sl. 13, 14) su kutijice sa~uvane u Ma|arskoj,58 dok su one s
podru~ja anti~ke Mezije59 lo{ije izrade od na{ih. U tre}u ~etvrtinu
1. st. datirane su kutijice za puder i {minku iz Triera,60 koje su
analogne na{ima.
Kao i lopatice za nano{enje mirisa nala‘ene su na brojnim
lokalitetima, jako su sli~ne u izvedbi i izgledu, a vi{estruka
namjena i svakodnevna upotreba razlog su relativno velikog
broja ovakvih predmeta.
KOZMETI^KE LOPATICE
(cyathiscomela, spathomela)
Za nano{enje mirisa (krema ili ulja) na tijelo i kosu,
{minke na obrve, trepavice i rub oka, te mije{anje i va|enje
mirisnih tvari iz balzamarija koristila se u antici lopatica ili igla
za nano{enje mirisa, obi~no duga izme|u 10 i 12 cm. Uglavnom
se naziva lopaticom za nano{enje mirisa jer je na jednome kraju
zao{trena, a na drugome se trokutasto {irila i bila udubljena
tvore}i tako mali recipijent, kojim se nanosila krema. Zao{treni
kraj dr{ke slu‘io je vjerojatno za ocrtavanje obrva, kapaka i
rubova usana jer su se isti {tapi}i rabili i za {minkanje, odnosno
nano{enje boja i pudera na lice, a kako svjedo~e sa~uvani
prikazi, tim se krajem miris razmazivao po kosi, kao na gr~koj
vazi iz Orvieta na kojoj Amor ‘eni u Bakhovu naru~ju najprije
nanosi miris iz bo~ice koju dr‘i u ruci, a potom ga razmazuje
tako da je o{trim krajem igle ~e{lja.61 Sli~an prizor urezan je i
na jednome etru{~anskom ogledalu.62
Isti instrument rabio se u medicini za uno{enje lijekova
u rane i zarezivanje ko‘e,63 za odr‘avanje osobne higijene (npr.
za ~i{}enje u{iju), a slu‘ile su i u slikarstvu za mije{anje boja
na paleti.64
Recipijent je mogao biti izdu‘en i zaobljen s dubokim
urezom ili se mogao {iriti poprimaju}i kru‘ni plo~asti oblik, koji
je gledan iz profila bio ravan. Rimljani su razlikovali ta dva tipa
nazivaju}i ih cyathiscomela i spathomela.65
Ovakvi predmeti ~est su nalaz na podru~ju cijeloga
Carstva i gotovo da nema lokaliteta na kojemu nije na|en barem
jedan primjerak, ~emu je uzrok {iroka primjena u svakodnevnom
‘ivotu.
Jedna lopatica na|ena je u Osijeku bez okolnosti
nalaza,66 u Sloveniji su datirane nalazima u Ljubljani67 i
Ptuju,68 gdje su ograni~ene na razdoblje od druge tre}ine 1.
st. do pred kraj 2. st., kada nestaju. Istovremeno se ovakve
lopatice koriste na podru~ju Ma|arske, gdje postoje analogije
za oba navedena tipa.69 U razdoblje druge polovice 1. i 2.
st. datirani su primjerci iz Triera iz grobnih cjelina.70
Primjerci s podru~ja Gornje Mezije datiraju se u
razdoblje od 1. do 4. st.,71 dok su nalazi s podru~ja Panonije
Inferior, i to iz Srijemske Mitrovice datirani u 4. st.72
Lopatice s na{eg podru~ja (kat. br. 15 - kat. br. 22, sl. 1522) ne mo‘emo datirati preciznije od vremena Carstva, jer
u tom cijelom razdoblju nisu mijenjale oblik.
^E[ALJ
(pecten)
Osnovni tipovi ~e{ljeva nisu se mijenjali od
prethistorijskog razdoblja, kad se javljaju jednostrani i dvostrani
~e{ljevi. Mijenjao se samo na~in ukra{avanja.
Po namjeni se mogu razlikovati ~e{alj koji je slu‘io
za ra{~e{ljavanje, od ~e{lja za pridr‘avanje kose kod izrade
frizure, koji je redovito manjih dimenzija.
Kao predmet {iroke potro{nje jako su rasprostranjeni,
a izra|ivani su od raznih materijala; drva ({im{ir, cedar),
roga i kosti, a u manjoj mjeri od plemenitih i obi~nih
metala. Imali su ~vrsto utvr|ene cijene, tako je za ~e{alj od
{im{irova drva u Dioklecijanovu ediktu utvr|ena cijena od
14 denara.73
Anti~ki autori razlikovali su tip nazubljenog ~e{lja za
ra{~e{ljavanje, ukrasne ~e{ljeve i ~e{ljeve s tankim zubima
koje su rabili prilikom {i{anja. Primjerci s gustim zupcima
slu‘ili su i za i{~e{ljavanje prljav{tine. Dvostruki ~e{ljevi
kakav je salonitanski, nazivali su se dense densus.74
Rimski su ~e{ljevi u ranoj antici ukra{avani isklju~ivo
geometrijskim motivima. U kasnoanti~kom razdoblju, u vrijeme
kr{}anstva, na ~e{ljevima nalazimo figuralne prizore, a
takvi su se ~e{ljevi koristili i u liturgiji za ~e{ljanje biskupa
prije stavljanja mitre na glavu. Jedan takav ~uva se u
Arheolo{kom muzeju Split.75
Za ~e{ljeve je vezano mnogo vjerovanja i obi~aja.
Tako se velika koli~ina ovih predmeta nala‘enih u grobovima
4. st. mo‘e vezati uz {irenje novog obi~aja koji dolazi s
Istoka, gdje je taj predmet vezan uz vjerovanja o zagrobnom
‘ivotu. Tamo se javljaju prikazani na nadgrobnim spomenicima,
i to zajedno s vretenima, ogledalima, kutijama i sli~nim
priborom. Dakle, predmeti svakodnevne upotrebe karakteristi~ni
za prikaze 2. st. na Istoku postaju karakteristi~ni prilozi 4.
st. u rimskim grobovima. Smje{tani su u grobove na dva
na~ina: dvostrani su mogli biti na|eni u raznim dijelovima
groba, ali su uglavnom pronala‘eni oko glave, rje|e uz ruku
ili nogu. ^e{ljevi s koricama uvijek su nala‘eni u dje~jim
i ‘enskim grobovima, izme|u koljena. U Ma|arskoj, u
okolici Szegeda, do danas je sa~uvan obi~aj da se uz
pokojnika pola‘e ~e{alj kojim se slu‘io za ‘ivota.76
Moda pojave ~e{ljeva u grobovima 4. st. pripisivala
se Germanima. Postojali su tipi~ni germanski oblici koji ne
prate rimski, ali tako|er je utvr|eno postojanje, bolje re~eno
pre‘ivljavanje rimske forme na na~in da radionice oblikuju
KOZMETI^
^KI PRIBOR
334
i izvoze ~e{ljeve na podru~je Barbarika, naravno, prilago|ene,
u obliku i ukrasu, ukusu prido{lih naroda. Dana{nji ~e{ljevi
ne prate oblik rimskih ~e{ljeva, nego onih koji se javljaju
u srednjem vijeku, a karakterizira ih duga ru~ka.
Po obliku dijele se na dvije osnovne skupine: jednoredni
(s jednim redom zubaca za ~e{ljanje) i dvoredni (s dva
reda zubaca), a po konstrukciji na jednodijelne (izra|ene od
jednog komada) i trodijelne (izra|ene od tri dijela me|usobno
spojena metalnim zakovicama) od kojih je srednji, nazubljeni
dio ~esto izra|en od nekoliko komada, dok su vanjski
dijelovi slu‘ili kao oplate. ^e{}a pojava ovakvih ~e{ljeva od
3. st. rezultat je pada kvalitete u proizvodnji, odnosno
sirovini za izradu ~e{ljeva, koji se sada izra|uju od manjih
komada kostiju, {to je uvjetovalo ovakvu konstrukciju ~e{ljeva.
U ranocarskom razdoblju ~e{}e su izra|ivani jednodijelni
~e{ljevi, i to jednoredni, koji su obi~no manjih dimenzija, a
vezuju se uz latensku tradiciju proizvodnje, ili dvoredni,
poput primjerka iz Salone, koji se vezuju uz helenisti~ku
tradiciju.77 U tipolo{koj podjeli S. Petkovi} za podru~je
Gornje Mezije postoji 8 tipova ~e{ljeva (4 tipa jednorednih
i 4 dvorednih), ali ni jedan ne odgovara na{em primjerku,
kao ni u tipologiji za podru~je Sirmijuma.78
Primjerak iz Salone (kat. br. 23, sl. 23) je dvostrani
~e{alj, izra|en je od jednog dijela, a krajevi su mu zaobljeni.
Ina~e su kra}i krajevi mogli zavr{avati na razne na~ine, npr.
volutama, zavr{ecima u obliku ‘ivotinjskih glava i sl., a
upravo su dvostrani ~e{ljevi karakteristi~ni za rimska groblja
i naselja u 4. st. Kako je na{ primjerak veoma istro{en, nije
sa~uvan ukras, kojeg je vjerojatno imao, jer su ~e{ljevi u
pravilu ukra{avani geometrijskim motivima.
Analogija za na{ primjerak postoji u Emoni,79 sli~an
je i primjerak iz rimskih katakomba koji se ~uva u Parizu,80
kao i ~e{alj prikazan na spomeniku jedne ornatrix iz
Gorsiuma,81 te na steli iz Cluja s prikazom ure|ivanja ‘ene,
to~nije ure|ivanja frizure s prikazom ~e{lja, poput primjerka
iz Salone. Stela je datirana u seversko razdoblje.82 Ko{tani
~e{alj poput na{eg, ali s natpisom ~uva se u British
Museumu, dvoredan je, a na sredi{njem dijelu nalazi se
ime vlasnice ~e{lja i posveta onoj koja ga je rabila.83
UKOSNICE
(acus crinalis, comatoria, crinale)
Ukosnice su se u Rimskom Carstvu izra|ivale najvi{e
od kosti, ali i od drugih materijala, poput bronce, srebra i
zlata. Koristile su se za ra{~e{ljavanje i dijeljenje pramenova
(acus discriminalis), te uvijanje pramenova i oblikovanje
frizure (acus discerniculum). Za ovu svrhu ve}inom su
kori{tene igle s jednostavnom, neukra{enom glavom, dok
su se za pri~vr{}ivanje ukrasnih vrpca, mre‘ica i dijadema,
rabile one s glavom ukra{enom figuralnim ili geometrijskim
motivima.
Igle s neukra{enom glavom obi~no se dijele na
skupine prema obliku glave, koji je mogao biti kuglast,
gljivast, jajolik, ovalan, u obliku pe~ata itd., dok se igle s
ukra{enom glavom dijele na osnovi prikaza.
Kako su se ko{tane ukosnice proizvodile u raznim
radionicama, i to svaka pojedina~no, ru~nom obradom,
razlike se uo~avaju na svakom primjerku, ako ga detaljno
§
promotrimo, dakle, nema istovjetnih primjeraka, kao {to je
slu~aj s arheolo{kim materijalom koji je izra|ivan lijevanjem.
Ukosnice su vrlo ~est nalaz na rimskim lokalitetima
i traju kroz cijelo razdoblje Rimskoga Carstva. Ovisno o tipu
frizure koji je bio u modi, proizvo|ene su i kori{tene u ve}oj
ili manjoj mjeri. Tako se u hadrijansko-trajansko vrijeme
javlja moda rasko{nih frizura i pun|i, te umetanja perika, za
{to se upotrebljavao velik broj ukosnica. U vrijeme Tita,
Domicijana, Trajana i Hadrijana brojnije su zastupljene,
vjerojatno iz razloga {to su frizure tada bile komplicirane, te
se upotrebljavao velik broj igala za izradu frizure.84 Ponekad
su kori{tene za neuobi~ajene namjene; tako pisani izvori
ka‘u da je Kleopatra u ukosnici skrivala otrov.85
Prikazi ure|ivanja frizure postoje na nadgrobnim
spomenicima, ~esto povezani sa sveukupnim kozmeti~kim
tretmanom, koje su radile ornatrix, ‘ene zadu‘ene za
uljep{avanje i dotjerivanje u kozmeti~kom smislu. Kao
pomagala pritom su se me|u ostalim rabili ~e{ljevi i
ukosnice za ure|ivanje frizure. Reljefni prikaz matrone na
sjedalici iz Chichestera u Engleskoj (Noviomagus), kojoj
ornatrix ure|uje frizuru ~uva se u Trierskom muzeju. Dok je
jedna djevojka ~e{lja, ostale dr‘e pribor potreban za
uljep{avanje, ogledalo i balzamarij.86
Rimljanke nikada nisu uvele modu kratke kose; mlade
djevojke nosile su kosu pu{tenu niz vrat ili uvijenu u pun|u,
a gospo|e su nosile kompliciranije frizure. Kosu su bojale
preparatima izra|enima od kore biljaka i trava; za plavu
boju kose rabili su se {afran te kana i mje{avina pepela
bukve i ‘ivotinjske masti; za crnu boju kose rabio se
antimon pomije{an s mastima i iglicama ~empresa koje su
se odre|eno vrijeme dr‘ale u octu. Naravno, jo{ jednostavnije
je bilo mijenjati perike raznih boja, a dodavali su se i
umetci koje su, kao i losione i mirise za kosu, rabili
jednako mu{karci i ‘ene. Ovidije (Ars. amorum, III, 245250) ka‘e da je ru‘no vidjeti }elavca, a ni carevi nisu bili
po{te|eni kompleksa tog tipa, pa se tako za Cezara znalo
da je od svih svojih dr‘avni~kih po~asti najradije koristio
onu da mo‘e stalno nositi lovorov vijenac, ali ne kako bi
istaknuo svoju vojni~ku sposobnost, nego prikrio gubitak
kose, koju je ~e{ljao tako da ju je zabacivao s potiljka na
tjeme.87 Rimljani su i za to imali lijeka. Naime, Plinije ka‘e
da se za ponovni rast kose mora koristiti oblog koji se
stavlja na ogoljeno mjesto, a izra|ivao se od mje{avine
vina, octa, {afrana, papra i mi{eva izmeta.88
Ukosnice s neukra{enom glavom
Ukosnice iz Salone s neukra{enom glavom podijeljene
su u dvije osnovne skupine po obliku glave; one s kuglastom
glavom (kat. br. 24 – 27, sl. 24-27) i one s valjkastom (kat.
br. 28 – 30, sl. 28 - 30). Namjena im je ista, a i nalazimo
ih zajedno na istim lokalitetima na podru~ju cijeloga Carstva.
U Intercisi (Dunapentele) na|eno je pet ovakvih primjeraka
u kozmeti~koj kutijici kao prilog u grobu, a i na ostalim
lokalitetima u Ma|arskoj, gdje su datirane od 2. do 4. st.89
U Gornjoj Meziji na|eni su primjerci datirani u isto vrijeme,
svrstani u tip 3, varijantu 2, u tipologiji S. Petrovi},90 a u
Sirmiju91 su datirani u 4. st., dok su ovakve ukosnice iz
Lauriakuma (Linz)92 smje{tene u razdoblje od posljednje
~etvrtine 2. do posljednje ~etvrtine 3. st.
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
Ukosnice s valjkastom glavom mogle su imati zao{treni
ili zaobljeni vrh glave, a u dataciji i teritorijalnoj
rasprostranjenosti poklapaju se s prethodnom skupinom.93
Ovakav primjerak iz Aquincuma, na|en zajedno s ukosnicom
kuglaste glave, datiran je novcem Antonina Pia (138-161).94
Ukosnice s ukrasnom glavom
Ukosnice s ukrasnom glavom mogu se podijeliti u
dvije osnovne skupine: s figuralnim motivima (ljudskim ili
‘ivotinjskim) i dekorativnim motivima. Iako se ovakve ukosnice
rabe u razdoblju cijele antike, ~ini se da je kulminacija
upotrebe u 4. st., kada se, kao i ~e{ljevi, javljaju u
najve}em broju, a motivi su brojniji i raznovrsniji.
Primjerak kat. br. 31 (sl. 31) pripada skupini igala s
lukovi~astom glavom. Glave igala ove skupine imaju vrhove
ukra{ene na razne na~ine. Kod na{eg primjerka vrh je
zaravnjen. ^esto im je glava ukra{ena urezima, {to je
slu~aj kod primjerka kat. br. 32 (sl. 32), gdje je ukras
kombinacija vodoravnih ureza na donjem, a okomitih na
gornjem dijelu glave. Kod primjerka kat. br. 31 glava je
glatka, a urezi se nalaze samo na vratu. Te‘i{te glave je u
donjem dijelu, gdje je glava naj{ira, tako da naziv - igle s
lukovi~astom glavom najvi{e odgovara ovom tipu igala.95 U
istu bi se skupinu mogla svrstati i igla kat. br. 33 (sl. 33),
kojoj su urezana rebra na donjoj polovici glave, dok se
gornji dio naglo su‘ava prema vrhu, a tijelo je neukra{eno.
Zna~ajka je ovih igala ugla~ana povr{ina. Datiraju se u 3.
i 4. st., a analogni primjerci osim u Gorsiumu (Szöny),96
postoje i u Sirmiumu (Srijemska Mitrovica),97 gdje je glava
ukra{ena dubokim urezima, i autorica je u svojoj tipologiji
ko{tanih ukosnica stavlja u skupinu: ukosnice ovalnih osnovnih
oblika, i to tip 10 - lukovi~aste ukosnice.
Bron~ana ukosnica kat. br. 34 (sl. 34) nema istaknutu
glavu, nego joj je samo gornja ~etvrtina ukra{ena urezanom
spiralnom linijom i na samome vrhu ima dva rebra. Ovakve
jednostavne igle uglavnom su ukra{avane mre‘astim motivom,
koji je karakteristi~an za 4. st., a ~esto se koristio i
naknadno, kod dorade pojedinih predmeta u 4. st. Osim
ko{tanih ukosnica u Lauriakumu nalazimo i bron~anu analogiju
za ovaj tip ukosnice.98
Izme|u tipova igala s kuglastom glavom i onih bez
posebno istaknute glave su igle primjerci kat. br. 35 i 36 (sl.
35, 36). Naime, tijelo i glava odvojeni su s nekoliko
istaknutih rebara, a glava je u jednom slu~aju kuglasta, a
u drugom sastavljena od nekoliko bikoni~nih elemenata.
Ovakve su igle karakteristi~ne za kraj 3. i 4. st. Analogije
nalazimo u Ma|arskoj u Gorisumu (Szöny), te u Diani
(Karata{) gdje su datirane u 2. i 3. st., s trajanjem kroz 4.
i po~etak 5. st.99 Mogle su biti ukra{ene urezanim linijama
kao u Brigetiju (Dunaújváros).100
^etiri su primjerka s glavom u obliku {i{ke, {to je
vrlo ~est motiv u rimskoj umjetnosti, pogotovo va‘an u
zagrobnom kultu. Ukosnice s ovim motivom upotrebljavaju
se od 2. pa sve do 4. st., a u tom razdoblju dolazi postupno
do shematizacije {i{ke, koja je bila simbol plodnosti i
cikli~kog ponavljanja u prirodi. Vezuje se uz Dionizijev kult,
ali tako|er i za kult Sabazija, Kibele, te op}enito uz kultove
orgijasti~kog karaktera, koji su se s Istoka {irili Rimskim
Carstvom od 2. st. naovamo. [i{ka se prikazivala urezivanjem
335
mre‘astog ili spiralnog motiva, glava je mogla biti raznih
oblika, od valjkaste, do bikoni~ne; ~esto su na vratu,
odnosno na prijelazu tijela u glavu imale ukras, i to vrpcu
mre‘astog motiva, istaknuta rebra ili pomi~no prstenje. Od
na{a ~etiri primjerka svrstana u ovu skupinu, jedan je
bron~ani (kat. br. 37, sl. 37). Glava je mala, jednako {iroka
kao i tijelo, a prijelaz je ozna~en rebrima izme|u kojih je
jedan blago konkavni dio. Preostala tri primjerka su od kosti
i na razli~ite na~ine prikazuju {i{ku. Primjerak kat. br. 38
(sl. 38) ima istaknutu glavu valjkastog oblika, koja je u
donje dvije tre}ine ukra{ena mre‘astim motivom, dok je
gornja tre}ina glave ukra{ena vodoravnim linijama. Druga
ko{tana ukosnica (kat. br. 39, sl. 39) je tanja i finije izrade,
glava je od tijela odvojena rebrom, a spiralni urezi do~aravaju
izgled borove {i{ke. Pomalo je specifi~an primjerak kat. br.
40 (sl. 40), kojemu tijelo za razliku od prethodna dva nije
vretenasto, nego se {iri prema glavi, prema kojoj je prijelaz
ozna~en konkavnim dijelom. Sama glava ima trokutast oblik
i prekrivena je po cijeloj povr{ini mre‘astim motivom.
Analogni primjerci postoje na podru~ju cijelog Carstva.101
Ukosnica s glavom u obliku ruke s kuglom, koji je
mogao predstavljati {i{ku ili jabuku vezuje se uz ikonografiju
Sabazijeva kulta, kulta frigijskog bo‘anstva koje se identificiralo
s Jupiterom i Dionisom, a vezuje se i uz Kibelu. Igle s
ovakvim motivom imale su za{titnu ulogu za onoga koji ih
je nosio, a simboliziraju vje~ni ‘ivot, cikli~no smjenjivanje
u prirodi i obnovu ‘ivota, pa su imale zavjetnu funkciju i
ulogu u zagrobnom ‘ivotu. ^esto su kao votivni dar nu|ene
ruke prekrivene raznim simbolima, ponekad zodija~kim.
Ovakve se igle najvi{e javljaju u 1. i 2. st., a traju sve do
4. st. Nalaze se u naseljima ili kao prilozi u grobovima na
podru~ju cijeloga Carstva. Na{ primjerak (kat. br. 41, sl. 41)
je kvalitetan rad, s vrlo vje{to izra|enim detaljima ruke, a
sli~ne primjerke nalazimo u Pompejima,102 gdje je oblikovana
desna ruka, koja s tri prsta dr‘i kuglu, u Singidunumu i
Viminaciumu,103 Ptuju,104 u Panoniji,105 te u Lauriacumu.106
Nalazi uz dunavski i rajnski limes svjedo~e da su vojne
postrojbe jo{ jednom bile zaslu‘ne za {irenje isto~nja~kih
utjecaja.107
Ukosnice s glavom u obliku ‘enskog poprsja javljaju
se ~esto u razdoblju Carstva, kao dio slu‘bene propagande,
jer su najvjerojatnije prikazani likovi carica. Precizno datiranje
vr{i se uglavnom po obliku frizure, jer su ostali detalji te{ko
raspoznatljivi. Naro~ito su ~esto zastupljene u razdoblju od
1. do po~etka 3. st., kada je dinasti~ka propaganda najja~a,
dakle u doba Flavijevaca, Antonina i Severa. Rije~ je o
pravim umjetni~kim djelima sitne plastike. Od ~etiri izdvojena
predmeta iz Salone, dva su iz flavijevskog razdoblja (kat. br.
42, 43, sl. 42, 43), a dva iz severskog (kat. br. 44, 45, sl.
44, 45). Najbli‘e su analogije iz Zadra i Nina,108 zatim
ukosnica iz Osijeka,109 ali u {irem smislu nalazimo im
srodne predmete {irom Carstva; kao u Brigetiju i Savariji,110
Sirmiumu,111 Viminaciumu,112 Lauriacumu.113 Veoma sli~an
je primjerak iz Pompeja.114 Gotovo istovjetni onima flavijevskog
doba, su primjerci s nekropole iz Otranta,115 iz groba datiranog
Titovim novcem (79.-81. god.) gdje su na|ena ~etiri ovakva
primjerka. Rije~ je o ‘enskom poprsju s uspje{no do~aranom
tkaninom na prsima, pomo}u urezanih kosih crta i visoko
podignutom frizurom do~aranom vodoravnim urezima koji
su isprekidani okomitim crtama. Stra‘nja strana ukosnica je
KOZMETI^
^KI PRIBOR
336
ravna, a frizura je shematski nazna~ena. Me|usobna sli~nost
ovih igala govori da su izra|ivane po istom uzoru, a razlike
u detaljima uvjetovane su vjerojatno time {to ih je izra|ivao
drugi majstor budu}i da se kod obrade kosti nisu koristiti
kalupi, nego je svaki primjerak izra|ivan pojedina~no na
osnovu uzora {to dovodi do razlika ~ak i kad je isti majstor
izra|ivao vi{e predmeta.
Ovakve su ukosnice bile popularne u isto~nim i
zapadnim dijelovima Carstva. Uglavnom su prikazani ‘enski
portreti, ali postoje i primjerci s mu{kim glavama.116 Neobi~ne
frizure s umetcima i ukrasima poput dijadema i vrpca
prikazivane su u skladu s modom odre|enog vremena, na
ko{tanim ili metalnim ukosnicama. Portretna poprsja na
ukosnicama, bila su karakteristi~na jo{ za razdoblje etru{~anske
umjetnosti, a vrlo brzo to postaju i u rimskoj.
STRIGILI
(strigilis)
Rimljani su kupanje i ~i{}enje tijela dr‘ali va‘nim
dijelom svakodnevnog ‘ivota, svjesni kako je pravilno
odr‘avanje higijene preduvjet dobra zdravlja. Kupali su se
svi slojevi stanovni{tva, i oni najsiroma{niji, a kako bi se
to omogu}ilo gradila su se brojna javna kupali{ta. U kolikoj
mjeri su dr‘ali do odr‘avanja ~isto}e govori i ~injenica da
su privatna kupatila postojala u seoskim i gradskim vilama
i iako su se me|usobno razlikovala po rasko{i, veli~ini i
namjeni odre|enih prostorija, osnovna shema bila je uvijek
ista. Premda je na~in kupanja ovisio o godinama, zdravlju
i ‘eljama kupa~a, osnovno je uvijek bilo zagrijavanje tijela
parom, vru}om vodom ili gimnastikom, kako bi se ra{irile
pore, a zatim se tijelo rashla|ivalo u hladnim kupkama.
Celzo, priznati lije~nik iz 1. stolje}a, u svojemu djelu
De re medica libri octo preporu~uje kori{tenje toplih i
hladnih kupki u ljekovite svrhe, pa ka‘e da se najprije treba
u umjereno toploj prostoriji oznojiti, potom nauljiti i prije}i
u sobu s vru}im zrakom, gdje se potrebno dobro iznojiti i
nakon toga se prolijevati: vru}om, toplom i naposljetku
hladnom vodom preko glave. Slijedi struganje strigilom,
nakon ~ega je potrebno ponovno se namazati uljem za
za{titu od prehlade.117
Osoblje termi pru‘alo je niz dodatnih usluga; na
primjer, prilikom samog kupanja kupa~u su, ako je on to
sebi mogao priu{titi, pomagali balnearii, maseri koji su se
dijelili u nekoliko kategorija (unctor, aliptes, iatralipter; ovi
potonji bili su stru~njaci za ljepotu tijela); posebno su
usluge davali i stru~njaci za depilaciju (alipilus).118
U kupali{te se nosio pribor za kupanje; balzamariji,
spu‘ve, sapuni i sredstva za ~i{}enje, razli~ite tkanine za
brisanje tijela, te kao obavezan dio strigil - bron~ani, rje|e
‘eljezni predmet, koji se u antici rabio za ~i{}enje tijela, a
sastojao se od ravne ru~ke (capulus) i gornjega zakrivljenog
konkavnog dijela (ligula), blago zaobljenih rubova kako bi
se olak{alo skupljanje ne~isto}e s tijela. Osnovni oblik
strigila nije se mijenjao od najranije pojave, negdje u 5. i
4. st. pr. Kr., do kraja Rimskog Carstva, odnosno do pred
kraj 3. st., kada se strigili postupno gube iz upotrebe.
Varijacije su postojale u o{trini kuta prijeloma ili {irini
recipijenta u koji se skupljala ne~isto}a, u obliku dr{ke koja
§
je mogla biti ukra{ena, izra|ena u obliku neke figure, a
ponekad su urezivani i natpisi, koji su se odnosili na imena
vlasnika. Rijetko su se strigili izra|ivali od srebra ili kosti.
Nakon kupanja i premazivanja tijela uljem i pomastima
strigilom se skupljao vi{ak masno}e s tijela. Koristile su ga
i ‘ene i mu{karci, a na~in kori{tenja strigila prikazivan je
na vazama,119 gemama ili samim strigilima, kao {to je onaj
srebreni, na|en u grobnici Etru{~anke iz 2. st. pr. Kr., s
dr{kom u obliku djevojke, koja se ~isti strigilom.120 ^est su
prilog u grobovima.
Tijelo se premazivalo uljem s dodacima kojima su
postizani razni efekti, tako se primjerice dodavanjem pra{ka
od plovu}ca neposredno prije premazivanja ~istilo tijelo.
Nakon toga bi se ne~isto}a i ulje sastrugali strigilom.121
Premda se vi{e vezuju uz atlete, rabile su ih i ‘ene
za skidanje voska nakon depilacije (philostrum) i za struganje
ulja s tijela, kao i mu{karci u termama. Atlete su ih koristili
nakon borbe. Naime, prije borbe su se premazivali uljem,
da bi im tijelo bilo gipkije, ali i skliskije, {to je ote‘avalo
protivniku da ga ~vrsto dohvati, a i kako bi se sjajno tijelo
ljep{e isticalo u areni. Nakon borbe morali su prije ulaska
u kupali{te skidati sa sebe prljav{tinu i pijesak koji im se
nakupio po tijelu.122
Najstariji primjerci, izra|ivani kovanjem, imali su oblik
kru‘ne plo~ice s ravnom dr{kom. Kada su se po~eli lijevati
dobivaju ‘li~asti oblik, tako {to im se gornji dio lomi
pribli‘no pod pravim kutom. Dr{ka123 se izra|ivala od dvije
paralelne vrpce razmaknute od nekoliko milimetara do jednog
centimetra. Dr{ka je mogla biti i cilindri~na, kao na nekim
primjercima u Francuskoj (Autun, Bourges).124 Ve}ina je
primjeraka duga~ka izme|u 16 i 30 cm, premda su postojali
i manji, pa ~ak i minijaturni primjerci, na primjer, du‘ine 3
cm,125 vjerojatno ukrasnog karaktera. Ukra{avanje strigila
se uglavnom svodi na motive izra|ene urezivanjem raznih
motiva, od obi~nih ravnih i zakrivljenih linija do cvije}a,
kanelura, maski, a ponekad su dr{ke figuralno oblikovane.
^esto nose natpise, urezana imena vlasnika ili pe~ate.
@eljezni primjerci iz Salone oblikom prate uobi~ajenu
shemu strigila; dio za struganje je konkavan i savijen te
su‘en prema vrhu, a dr{ka je kod primjerka kat. br. 46
izra|ena svijanjem metalnog lima, na na~in da ima otvor po
cijeloj du‘ini, dok je kod drugoga primjerka (kat. br. 47, sl.
47) dr{ka puna, osim na kraju, gdje je ipak ostavljen
pravokutni otvor, koji je slu‘io za vje{anje strigila, odnosno
za provla~enje metalne alke, koja je vezivala strigile s
ostalim kozmeti~kim priborom; tako su, naime, nala‘eni na
raznim lokalitetima, kao u Brigetiju,126 gdje se komplet
sastojao od dva strigila na polukru‘noj alki. Iz forumskih
termi u Pompejima127 potje~e luksuzna oprema na alki
ukra{enoj zavr{ecima u obliku ‘ivotinjskih glava, a sastojala
se od ~etiri strigila, metalne bo~ice za mirise i plitice kojom
su se vlasnik ili vlasnica vjerojatno slu‘ili za polijevanje
vodom razli~ite temperature. Posuda ima na dr{ki utisnut
pe~at, kakvi su se ponekad utiskivali i na strigile. Takav
pribor povezan je alkom; mogli bismo ga nazvati i anti~kim
neseserom; nala‘eni su i u grobovima, povezani alkom ili
pojedina~no. U okolici Düsseldorfa na|ena je oprema kupa~a
nanizana na polukru‘noj alki, a sastojala se od dva strigila
i jedne metalne bo~ice za mirise ili ulja.128
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
Na isti su na~in prikazani i na mozai~kim podovima
palestre u termama u Aquincumu129 (Budimpe{ta) ili
Iuvavumu130 (Salzburg), koje su datirane u 3. st. Me|usobno
se razlikuju po obliku: oni iz Salzburga deblji su i polumjese~asti,
kakvi su rje|e zastupljeni, a oni s prikaza u Aquincumu tanji
su i izdu‘eniji, poput na{ih primjeraka, te me|usobno razli~iti
po du‘ini i obliku. Zanimljiv je prikaz na nadgrobnom spomeniku
atleta Diodorosa, gdje se vidi bazen za ulje za premazivanje,
s tri ‘lice kojima se ulje vadilo, a sa strane su u nizu tri
strigila, kao neizostavan dio pribora atleta prilikom pripremanja
za borbu, i njege tijela nakon nje.131
Razli~it oblik strigile ne odre|uje ni kronolo{ki ni
prostorno, jer su se upotrebljavali u cijelom razdoblju antike,
a njihovo detaljno prikazivanje i isticanje na prikazima borbi
ili pripreme atleta za borbu svjedo~e da su bili neizbje‘an
dio opreme boraca u areni. Premda su ih mu{karci
upotrebljavali vi{e nego ‘ene, ipak ih moramo odrediti kao
mu{ki i ‘enski instrument, kojim su se slu‘ili prilikom
odr‘avanja higijene.
Analogije za oba na{a metalna primjerka postoje u
Brigetiju,132 premda su ovi potonji bogatije ukra{eni nego
na{i, koji gotovo da i nemaju ukras osim nekoliko urezanih
linija. Primjerci iz Brigetija nose ukras izveden urezivanjem
razli~itih motiva, od geometrijskih (zakrivljene i ravne linije,
palmete), do figuralnih (dupini, dupini s kantarosom, fantasti~ne
‘ivotinje i sl.). Na istome su lokalitetu prona|eni i emajlirani
primjerci kojima je dr{ka bogato ukra{ena tehnikom millefiori.
Navedeni primjerci s emajlom tipolo{ki su ne{to druga~iji od
na{ih u na~inu izvo|enja dr{ke i zavr{etku dr{ke u obliku
jezi~ca. Daljnje analogije postoje u Sisku; rije~ je o primjercima
prona|enima u Kupi, od kojih su neki vrlo dobro sa~uvani.
Tako je na{em kat. br. 46, analogan primjerak iz Siska
kojega P. Lisi~ar133 stavlja u tip 1b, a rije~ je o jednostavnom,
neukra{enom strigilu pune ru~ke s pravokutnim prorezom na
dnu kao i kod na{eg primjerka.134 I za drugi na{ primjerak
analogija postoji u Sisku.135 Sisa~ki primjerci, koji se ~uvaju
u Arheolo{kome muzeju u Zagrebu, raznovrsniji su od
salonitanskih i slobodniji u oblicima.136
Strigil iz Milana s pe~atom koji nosi natpis PRIMI, a
sli~an je pe~atu na na{em primjerku, te jo{ jednim ~etvrtastim
uz njega, predstavlja analogiju za primjerak kat. br. 47. Grob
u kojemu je jo{ prona|en i metalni balzamarij, kao dio
toaletnog pribora, datiran je u vrijeme od Cezara do Tiberija.137
Primjerak datiran u rimsko razdoblje koji se ~uva u Torontu
(Royal Ontario Museum) oblikom prati oblik na{eg (kat. br.
47), a ukras je izveden na dr{ki (vegetabilni motivi) i na
recipijentu (geometrijski ukras).138 Sli~an bron~ani strigil
prona|en je u grobu iz 1. st. u Zadru,139 zajedno s metalnim
balzamarijem. Zadarski je primjerak ukra{en rebrima po
cijeloj povr{ini. Neukra{eni primjerak iz Emone140 analogan
na{em datiran je novcem u 2. st.
U Viminaciju (Kostolac)141 je u jednom grobu zajedno
s bron~anim balzamarijem prona|en primjerak gotovo
istovjetan s kat. br. 46 (sl. 46), dakle, s izdu‘enim gornjim
dijelom koji je slu‘io za struganje i dr{kom s pravokutnim
otvorom u cijeloj du‘ini. U Doklei (Duklja) na jugoisto~noj
nekropoli su prona|eni, tako|er analogni primjerci u zatvorenim
grobnim cjelinama,142 koje su datirane u kraj 2. i prva
desetlje}a 3. st. U jednom grobu prilo‘ena je i polukru‘na
alka, koja je slu‘ila za povezivanje raznih kozmeti~kih predmeta.
337
Ko{tani strigil (kat. br. 48, sl. 48) jednostavne izvedbe
i ukrasa, analogan je prikazu na spomenutom nadgrobnom
spomeniku iz Solina,143 koji se ~uva u Arheolo{kome muzeju
Split. Ko{tani strigili nisu izra|ivani u velikom broju kao
metalni, a me|usobno su se razlikovali po obliku. Tako je
onaj iz Szónya144 izdu‘en i na jednom kraju pro{iren, a drugi
kraj mu je oblikovan kao dr{ka.
U ovoj je radnji obra|en kozmeti~ki pribor iz Salone;
ogledala, kozmeti~ke kutijice i lopatice, ko{tani ~e{alj i
ukosnice, te strigili.
Obra|eno je 7 ogledala i tri dr{ke, premda ih je puno
ve}i broj sa~uvan u Arheolo{kome muzeju Split, i to iz
Salone i s drugih lokaliteta. Osim bron~anog ogledala u
kutijici s portretom Nerona i jednog olovnog s reljefnim
prikazom tri Gracije, uglavnom su sa~uvana kru‘na i ~etvrtasta
bron~ana ogledala datirana u razdoblje Carstva, neukra{ena
ili s jednostavnim urezanim ukrasom.
Kozmeti~ke kutijice koje su se koristile za ~uvanje
mirisa i boja izra|ivane su od razli~itih materijala. Obra|ene
su tri cilindri~ne kutijice, od kojih dvije s jednostavnim
ukrasom urezanih linija po cijeloj du‘ini tijela i na poklopcu,
dok su na tre}oj, datiranoj u sredinu 2. st., prikazani Eroti
koji personificiraju ljeto ili jesen.
Za nano{enje mirisa (krema ili ulja) na tijelo i kosu,
{minke na obrve, trepavice i rub oka, te mije{anje i va|enje
mirisnih tvari iz balzamarija koristila se u antici lopatica ili
igla za nano{enje mirisa, obi~no duga izme|u 10 i 12 cm.
Recipijent je mogao biti izdu‘en i zaobljen, s dubokim
urezom, ili se mogao {iriti poprimaju}i kru‘ni plo~asti oblik,
koji je gledan iz profila bio ravan. Rimljani su razlikovali ta
dva tipa nazivaju}i ih cyathiscomela i spathomela. Deset ih
je obra|eno iz Salone, a ne mo‘e ih se datirati detaljnije od
razdoblja Carstva, jer za cijelo vrijeme trajanja nisu mijenjale
oblik.
Dvostrani ~e{alj izra|en je od jednog dijela, a krajevi
su mu zaobljeni. Ina~e su kra}i krajevi mogli zavr{avati na
razne na~ine, primjerice volutama, zavr{ecima u obliku
‘ivotinjskih glava i sl., a upravo su dvostrani ~e{ljevi
karakteristi~ni za rimska groblja i naselja u 4. st. Kako je
na{ primjerak jako istro{en, nije sa~uvan ukras koji je
vjerojatno imao, jer su ~e{ljevi u pravilu ukra{avani
geometrijskim motivima.
Ukosnice su se u Rimskom Carstvu izra|ivale najvi{e
od kosti, ali i od drugih materijala, poput bronce, srebra i
zlata. Koristile su za ra{~e{ljavanje i dijeljenje pramenova
(acus discriminalis), te uvijanje pramenova i oblikovanje
frizure (acus discerniculum). U tu svrhu ve}inom su kori{tene
igle s jednostavnom, neukra{enom glavom, dok su se za
pri~vr{}ivanje ukrasnih vrpca, mre‘ica i dijadema
upotrebljavale one s glavom ukra{enom figuralnim ili
geometrijskim motivima. Obra|ena su 22 primjerka, od
~ega sedam s neukra{enom glavom, tri s lukovi~astom, tri
s profiliranom, ~etiri s glavom u obliku {i{ke, jedna u obliku
ruke, te ~etiri s glavom u obliku ‘enskih portreta. Datirane
su od 1. do 4. st.
Strigili su kori{teni u antici za ~i{}enje tijela, a
sastojali su se od ravne ru~ke (capulus) i gornjega zakrivljenog
konkavnog dijela (ligula), blago zaobljenih rubova, kako bi
se olak{alo skupljanje ne~isto}e s tijela. Osnovni oblik
KOZMETI^
^KI PRIBOR
338
§
strigila nije se mijenjao od najranije pojave negdje u 5. i 4.
st. pr. Kr. do pred kraj 3. st., kada se strigili postupno gube
iz upotrebe sukladno ~emu ih vi{e ne nalazimo kao ~est
prilog u grobovima.
Dva strigila iz Salone izra|ena su od ‘eljeza i pripadaju
uobi~ajenim tipovima, koji su se koristili na podru~ju cijelog
Carstva, dok je tre}i rje|i, ko{tani tip.
Ukupno 48 predmeta razli~ite namjene, od razli~itih
materijala i razli~ite kvalitete izrade, tek su izbor od
raznovrsnoga i mnogobrojnog materijala koji se koristio u
kozmeti~ke svrhe u anti~koj Saloni. Za ure|ivanje frizure
slu‘ili su ~e{ljevi i ukosnice, dok su za {minkanje i
nano{enje mirisa slu‘ile kutijice, lopatice i ogledala, a
strigili za odr‘avanje ko‘e i depilaciju. Svi predmeti obra|eni
u okviru teme kozmeti~kog pribora iz Salone potvrda su
uklju~ivanja na{ih krajeva u rimsku anti~ku civilizaciju u
svim aspektima ‘ivota.
3. H 581, dr{ka ogledala,
bronca,
Carstvo,
Salona,
du‘. 10,9 cm, ravna dr{ka koja se na gornjem dijelu {iri u
tri kraka pomo}u kojih je pri~vr{}ena za ogledalo, ukra{ena
s ~etiri plasti~na rebra.
sl. 3
KATALOG
5. H 3808, dr{ka ogledala,
bronca,
Carstvo,
Salona,
du‘. 7,8 cm, ravna dr{ka koja se na gornjem dijelu {iri u
tri kraka pomo}u kojih je bila pri~vr{}ena za ogledalo,
ukra{ena s dva plasti~na rebra.
sl. 5
Ogledala
1. H 10 a, 10 b, ogledalo,
bronca, srebro,
3. 1/4 1. st.,
Salona,
promjer 5,2 cm, ogledalo u kutijici, dvodijelno, izra|eno tako
da se jedan dio uvla~io u drugi kao poklopac, s vanjske
strane je reljefni ukras na oba dijela; a- prikaz lijevog profila
cara Nerona (54. - 68. god.) s natpisom koji ga uokviruje
IMP. NERO. CAESAR AVG. P. MAX. TR. POT. PP., s unutra{nje
strane ovog dijela poklopca je blago konkavno ogledalo
promjera 3,6 cm; b- Roma sjedi okrenuta desno u polju
uokvirenom vijencem, natpis SC u polju, a u odsje~ku
natpis ROMA, na ovom dijelu kutijice nije sa~uvano ogledalo
s unutra{nje strane.
Objavljeno: Bull. Dalm. IX, 36, no. 20.
sl. 1
2. H 4901, ogledalo,
olovo,
2., 3. st.,
Salona,
promjer kru‘nog dijela 5,4 cm, du‘. okvira s dr{kom 14,5 cm,
okrugla plo~ica s jedne je strane bila ugla~ana i slu‘ila je za
ogledavanje, a s druge strane je reljefni prikaz tri Gracije;
sredi{nja gleda na lijevo, rukama grle}i dvije sa strane, koje
su okrenute prema njoj, kose su im skupljene u pun|u, lijeva
dr‘i vijenac od li{}a u ruci, desna tako|er dr‘i neki predmet,
kako je na tom mjestu povr{ina izlizana, ne mo‘e se precizno
utvrditi o kojem je predmetu rije~,, na dva mjesta na rubu su
ostaci lema pomo}u kojeg je bila pri~vr{}ena za okvir s
dr{kom koji je lijevan u jednom komadu; dr{ka je ukra{ena
kaplji~astim motivima s po jednom kuglicom unutar kapljice,
zavr{ava s tri kuglice u nizu, iznad ~ega se {iri i ukra{ena je
vegetabilnim motivima; odatle prelazi u okvir s jedanaest
istaka (jedna nedostaje), a na svakoj su po tri kuglice me|usobno
odvojene rebrima, okvir je ukrug ukra{en s dva reda kuglica.
sl. 2
4. H 3342, dr{ka ogledala,
bronca,
Carstvo,
Salona,
du‘. 7,7 cm, ravna dr{ka koja se na gornjem dijelu {iri u
tri kraka pomo}u kojih je bila pri~vr{}ena za ogledalo,
ukra{ena jednim plasti~nim rebrom.
sl. 4
6. H 5, ogledalo,
bronca,
Carstvo,
Salona,
promjer 8,9 cm, okruglo ogledalo bez ukrasa, premaz nije
sa~uvan, blago je zakrivljeno, tako da je s jedne strane
konveksno, a s druge konkavno.
sl. 6
7. H 2022, ogledalo,
bronca, srebro,
Carstvo,
Salona,
promjer 6,4 cm, okruglo ogledalo tamne ugla~ane povr{ine,
na mjestima gdje je ta ugla~ana povr{ina o{te}ena vidljiv
je srebreni ili bron~ani dio, mo‘da se radi o oksidiranoj
povr{ini koja je originalno srebrene boje, {to je bilo uobi~ajeno
na anti~kim ogledalima; na povr{ini ogledala nema ukrasa.
sl. 7
8. H 3412, ogledalo,
bronca, srebro,
Carstvo,
Salona,
promjer 9,9 cm, okruglo ogledalo kojem su s jedne strane
urezane dvije linije uz sam rub, a s druge su ~etiri kru‘nice,
od kojih je jedna uz rub, druga je udaljena od nje 6 mm,
a dvije su oko sredi{ta, s iste strane je sa~uvan srebreni
premaz.
sl. 8
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
9. H 5925, ogledalo,
bronca,
Carstvo,
Salona,
promjer 12, 5 cm, du‘. s dr{kom 23,5 cm, okruglo ogledalo
ukra{eno dvjema urezanim kru‘nicama uz rub i u sredi{tu,
ru~ka je zalemljena gornjim dijelom koji se dijeli u tri
kraka, ru~ka je ravna, ukra{ena s tri rebra.
sl. 9
10. H 2180, ogledalo,
bronca,
Carstvo,
Stobre~, ager Salone,
promjer 8,8 cm, okruglo ogledalo, s jedne strane neukra{eno,
a s druge ukra{eno urezanim linijama i kru‘nicama, srebrni
premaz s obje strane.
sl. 10
11. H 1, ogledalo,
bronca,
Carstvo,
Salona,
promjer 14,8 cm, du‘. dr{ke 23,5 cm, okruglo ogledalo s
dr{kom, sa stra‘nje strane urezano sedam kru‘nica, a s
prednje samo dvije uz sam rub, bron~ana dr{ka kaplji~astog
oblika je zalemljena za ogledalo gornjim dijelom koji se {iri
u tri kraka, a na donjem kraju zavr{ava kuglicom na koju
se nastavlja valjkasti zavr{etak.
sl. 11
Kozmeti~ke kutijice
12. inv. br. K 1257, cilindri~na kozmeti~ka kutija,
kost,
sredina 2. st. po. Kr.
Salona, nepoznato
vis. 4,7 cm, vis. poklopca, vis. kutije, promjer 2,5 cm, na
tijelu kutijice prikazana su dva krilata Erota okrenuta jedan
prema drugome, a izme|u njih je ko{ara koju dodiruju
jednom rukom, i to lijevi lik lijevom, a desni desnom, likovi
su gotovo istovjetni, u istoj pozi: dok im je jedna ruka
ispru‘ena prema naprijed i dodiruje ko{aru, druga im je
ispru‘ena iza tijela tako da im je vidljivo cijelo tijelo, a iza
te ruke vidi se krilo, potpuno su goli, jedna noga im je
zgr~ena, dok je druga ispru‘ena natrag prate}i pokret ruke,
kosa im je zategnuta prema natrag i skupljena na zatiljku,
pokrivene u{i, uz lice im se spu{ta po jedna pletenica; na
poklopcu kutijice je portret ‘ene u profilu, kojoj je kosa
skupljena u pun|u, a niz vrat se spu{ta pletenica koja ide
ve} sa ~ela; portret odaje pomalo grube crte lica i debeli
vrat.
Objavljeno: Cambi 1960: 65, sl. 1, T. XIX, 1.
sl. 12
13. inv. br. K 1050, cilindri~na kozmeti~ka kutija,
kost (bjelokost),
Carstvo,
Salona,
vis. 5,6 cm, vis. poklopca 1 cm, vis. kutijice 4,7 cm,
339
promjer 4,4 cm, kutijica je po cijeloj povr{ini ukra{ena
rebrima, gu{}e na donjem dijelu, a rje|e na gornjem, dok
je poklopac ukra{en urezima, ru~kica na poklopcu nije
sa~uvana, povr{ina kutijice glatka je samo na nekim
dijelovima.
sl. 13
14. inv. br. K 409, cilindri~na kozmeti~ka kutija,
kost (bjelokost),
Carstvo,
Salona,
vis. 7,2 cm, vis. poklopca 2 cm, vis. kutije 5,4 cm, promjer
3,2 cm, kozmeti~ka kutijica ugla~ane, sjajne povr{ine, pri
dnu i vrhu ukra{ena urezima i rebrima, nedostaje ru~kica
koja je bila na sredini poklopca.
sl. 13
Kozmeti~ke lopatice
15. inv. br. K 1102, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 13,1 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome
pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent.
sl. 15
16. inv. br. K 582, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 16,2 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome
pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent.
sl. 16
17. inv. br. K 1076, lopatica za nano{enje mirisa,
drvo,
Carstvo,
Salona,
du‘. 13,8 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome
pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent.
sl. 17
18. inv. br. K 119, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 13 cm, na jednome kraju zao{trena (nedostaje sam
vrh), na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali
recipijent.
sl. 18
19. inv. br. K 120, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 12,8 cm, na jednome kraju zao{trena (nedostaje sam
vrh), na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali
recipijent, nedostaje donji dio.
sl. 19
340
KOZMETI^
^KI PRIBOR
§
20. inv. br. K 118, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 13,3 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome
pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent, o{te}ena
pri vrhu.
sl. 20
26. inv. br. K 635, ukosnica,
kost,
3., 4. st. po. Kr.,
Salona,
du‘. 6 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave
0,7 cm, tijelo ukosnice je vretenasto, glava je kuglasta,
pomalo izdu‘ena.
sl. 26
21. inv. br. K 1322, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Kli{ko polje,
du‘. 10,5 cm, na jednom kraju zao{trena, na drugom
pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent.
sl. 21
27. inv. br. H 81, ukosnica,
bronca,
Carstvo,
Salona,
du‘. 7 cm, pr. tijela 0,3 cm, pr. 0,1 cm, tijelo je jednake
debljine u cijeloj duljini, glava je kuglasta, na cijeloj povr{ini
ukra{ena uzdu‘nim rebrima.
sl. 27
22. inv. br. K 948, lopatica za nano{enje mirisa,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 11 cm, na vrhu je dr{ka malo su‘ena, a potom se {iri
u kru‘ni oblik koji nije udubljen, nedostaje donji dio igle.
sl. 22
^e{alj
28. inv. br. K 902, ukosnica,
kost,
po~etak 3. st. - kraj 4. st.,
Salona, du‘. 7 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr.
glave 0,7 cm, tijelo vretenasto, glava jajolika sa zao{trenim
vrhom.
sl. 28
23. K 1019 ~e{alj,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 10,5 cm, dvostrani ~e{alj, izra|en od jednog komada
kosti, krajevi su mu zaobljeni, lo{e je sa~uvan, na povr{ini
se ne vide ostaci nikakvoga ukrasa premda je bio ukra{en.
sl. 23
29. inv. br. K 174, ukosnica,
kost,
4. st.,
Salona,
du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave
0,65 cm, tijelo ukosnice je vretenasto, glava je cilindri~na,
a prijelaz glave u tijelo blag, nije o{tro odsje~en.
sl. 29
Ukosnice
s neukra{enom glavom
30. inv. br. K 186, ukosnica,
kost,
4. st.,
Salona,
du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, pr. glave
0,7 cm, tijelo je vretenasto, glava cilindri~na, blagi prijelaz
tijela u glavu.
sl. 30
24. inv. br. K 663, ukosnica,
kost,
4. st. po. Kr.,
Salona,
du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave
0,9 cm, tijelo igle je vretenasto, na gornjoj polovici se {iri,
te se prema glavi ponovno su‘ava, prijelaz u glavu o{tro je
zasje~en, glava je kuglasta, ali nepravilna oblika, naime,
{ira je na gornjem dijelu glave.
sl. 24
25. inv. br. K 176, ukosnica,
kost,
4. st. po. Kr.,
Salona,
du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, pr. glave
0,7 cm, tijelo je vretenasto, glava je kuglasta, nepravilna
oblika, o{tro zasje~en prijelaz tijela u glavu, nedostaje
zao{treni vrh tijela.
sl. 25
s ukrasnom glavom
lukovi~asta glava
31. K 185, ukosnica,
kost,
3., 4. st.,
Salona,
du‘, 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, promjer
glave 1,3 cm, glava je oblika lukovice sa zaravnjenim
vrhom, na vratu su tri rebra, tijelo igle je vretenasto, blago
fasetirani.
sl. 31
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
32. K 27, ukosnica,
kost,
2., 3. st.,
Salona,
du‘. 6,2 cm, pr. tijela 0,4 cm, pr. glave 1 x 1,1 cm, tijelo
igle postupno se zadebljava prema glavi, zavr{ava s dva
horizontalna ureza, glava igle je u gornjem dijelu ukra{ena
vodoravnim urezima koje prekidaju ~etiri vodoravne linije,
donji dio glave ukra{en je kosim linijama.
sl. 32
33. K 509, ukosnica,
kost,
3., 4. st.,
Salona,
du‘. 8,7 cm, pr. tijela 0,4 cm, pr. glave 0,7 cm, tijelo se
postupno {iri prema glavi, nagli prijelaz u glavu koja oblikom
podsje}a na one s glavom u obliku {i{ke, ali je ukras
jednostavniji, sastoji se od tri vodoravna ureza na sredini
glave.
sl. 33
profilirana glava
34. H 4029, ukosnica,
bronca,
4. st.,
Salona,
du‘. 11,8 cm, pr. tijela i glave 0,4 cm, tijelo se postupno
{iri prema vrhu, na gornjem dijelu je tordirana tako da glava
nije posebno istaknuta.
sl. 34
35. K 936, ukosnica,
kost,
kraj 3., 4. st.,
Salona,
du‘. 12 cm, pr. tijela na naj{irem dijelu 0,6 cm, promjer
glave 0,8 cm, glava je oblika kugle ispod koje je istaknuto
rebro, zatim se u jednom dijelu tijelo su‘ava, te se ponovno
naglo {iri, da bi se postupno su‘avalo prema zao{trenom
kraju.
sl. 35
36. K 1092, ukosnica,
kost,
kraj 3., 4. st.,
Salona,
du‘. 12,2 cm, pr. tijela u naj{irem dijelu 0,6 cm, pr. glave
0,8 cm, glava je na~injena slaganjem nekoliko bikoni~nih
elemenata od kojih je sredi{nji najizdu‘eniji, ispod njega je
rebrom odvojen konkavni dio, tijelo se postupno su‘ava
prema vrhu.
sl. 36
glava u obliku {i{ke
37. H 3517, ukosnica,
bronca,
2.-4. st.,
341
vjerojatno Salona,
du‘. 10,2 cm, pr. tijela 0,3 cm, pr. glave 0, 3 cm, tijelo se
{iri prema glavi, koja je odvojena s dva para rebara, glava
je malih dimenzija, a mre‘astim motivom do~arana je
{i{ka.
sl. 37
38. K 916, ukosnica,
kost,
2.-4. st.,
Salona,
du‘. 9,5 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, promjer
glave 0,7 cm, prijelaz iz vretenastog tijela u glavu nagla{en
je dvama rebrima, vrh glave je ukra{en vodoravnim urezima,
a preostali dio prekri‘enim kosim linijama.
sl. 38
39. K 545, ukosnica,
kost,
2.-4. st.,
Salona,
du‘. 10,5 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr.
glave 0,4 cm, tijelo igle je vretenasto, {iri se na sredini i
ponovno su‘ava prema glavi, prijelaz tijela u glavu nagla{en
je rebrom, a spiralni urezi na valjkastoj glavi daju joj izgled
{i{ke.
sl. 39
40. K 935, ukosnica,
kost,
2.-4. st.,
Salona,
du‘. 13 cm, pr. tijela 0,6 cm, pr. glave 0,55, tijelo igle {iri
se prema glavi, na vrhu je ukra{eno mre‘astim motivom,
zatim se su‘ava, i na gornjem dijelu glave, koji je formiran
trokutasto, isti je mre‘asti motiv.
sl. 40
glava u obliku ruke
41. K 1078, ukosnica,
kost,
1., 2. st.,
Salona,
du‘. 19,4 cm, pr. tijela u naj{irem dijelu 1 cm, {irina glave
1 cm, glava igle je u obliku ljudske ruke koja vjerojatno dr‘i
kuglu koja nije izra|ena do kraja nego je s jedne strane
ravna, {to odaje pomalo nespretnu ruku majstora, oko ruke
ovijena je zmija, prikazana stilizirano, glava joj je okrenuta
prema gore, prema dlanu ruke; u odnosu na druge primjerke
ukosnica je prili~no velikih dimenzija.
sl. 41
glava u obliku ‘enskog poprsja
42. K 405, ukosnica,
kost,
kraj 1. st.,
Salona,
vis. 3 cm, ulomak ukosnice, sa~uvana glava u obliku
342
KOZMETI^
^KI PRIBOR
poprsja kojem nedostaje lijevo rame, na poprsju koje je bilo
~etvrtasto kosim urezima je prikazana odje}a, vrat je {irok,
lice okruglo, s istaknutim detaljima lica, frizura je prikazana
nizom kosih ureza koji nisu ujedna~eni, odnosno ne prate
smjer, tako da odaje nevje{tu ruku majstora, sa stra‘nje
strane je nepravilnim urezima do~arana kosa, frizura je iz
doba flavijevaca.
Objavljeno: @ani}-Proti} 1987: 173, kat. br. 98
sl. 42
43. K 1035, ukosnica,
kost,
druga polovica 1. ili 2. st.,
Salona,
du‘. 5 cm, pr. tijela 0,5 cm, pr. glave na naj{irem dijelu 0,9
cm, ulomak ukosnice, sa~uvan samo gornji dio tijela i
glava ukosnice koja je u obliku poprsja ‘ene na profiliranoj
bazi, poprsje je ovalno, vrat je zako{en prema naprijed, na
licu su istaknute krupne o~i, pravilan nos, usta nisu vidljiva,
a brada je za{iljena, kosa je visoko podignuta u pun|u, koja
je prikazana mre‘astim motivom, sa stra‘nje strane je
tako|er obra|ena, prikazana je kosa sakupljena u nisku
pund‘u na vratu.
sl. 43
44. K 917, ukosnica,
kost,
rano 3. st.,
Salona,
du‘. 10, 6 cm, pr. tijela 0,5 cm, {irina glave 0,9 cm, glava
ukosnice je u obliku ‘enskog poprsja na istaknutoj bazi,
prikazana je odje}a V otvora oko vrata, nabori su do~arani
urezanim linijama, vrat je kratak i samo je jednom urezanom
linijom nazna~en prijelaz na glavu, na kojoj su urezane o~i,
nos i usta, a kosa je podijeljena po sredini skupljena prema
natrag, ali tako da uokviruje cijelo lice, stra‘nja strana je
tako|er obra|ena, kosa je prikazana mre‘astim ukrasom,
frizura je karakteristi~na za seversko razdoblje.
Objavljeno: @ani}-Proti} 1987: 218, kat. br. 187.
sl. 44
45. K 28 ukosnica,
kost,
po~. 3. st.,
Salona,
du‘. 5,8 cm, ulomak ukosnice, nedostaje donji dio tijela, na
istaknutoj bazi je poprsje na kojem je odje}a prikazana
mre‘astim motivom, vrat je {irok ali lijepo oblikovan, a lice
istaknuto i izdu‘eno uokvireno precizno izra|enom frizurom;
§
visoko uzdignuta kosa iznad ~ela na desnoj strani lica
prikazana je kosim linijama, a na lijevoj vodoravnim, kosa
je sa stra‘nje strane do~arana mre‘astim motivom.
sl. 45
Strigili
46. H 3379, strigil,
‘eljezo,
Carstvo,
Salona,
du‘. cca 21,5 cm, du‘. dr{ke 10,5 cm, recipijent na naj{irem
dijelu 2,5 cm, ‘eljezni strigil, dr{ka je izra|ena svijanjem
‘eljeznog lima, u cijeloj du‘ini je pravokutni otvor, dr{ka je
na kraju o{te}ena, dr{ka na po~etku i kraju ima po dvije
lagano urezane linije, i to je jedini ukras koji nosi, gotovo
cijela povr{ina je o{te}ena, recipijent je konkavan, su‘ava
se prema vrhu.
Objavljeno: Lisi~ar 1958: 326, sl. 3b.
sl. 46
47. H 586, strigil,
‘eljezo,
Carstvo,
Salona,
du‘. cca 15,5 cm, du‘. dr{ke 10 cm, ‘eljezni strigil, slu‘io
je za uklanjanje znoja i ne~isto}e s tijela nakon tjelovje‘be
ili tretmana u termama, dr{ka strigila je puna, samo na
donjem kraju ima pravokutni otvor koji je slu‘io za vje{anje,
recipijent je konkavno udubljen po {irini, a po du‘ini je
svijen gotovo pod pravim kutom, su‘ava se prema vrhu koji
je o{te}en, na prijelazu dr{ke u recipijent utisnut je pe~at
s pet slova L A R H O.
Objavljeno: Lisi~ar 1958: 329, sl. 3e.
sl. 47
48. K 945, strigil,
kost,
Carstvo,
Salona,
du‘. 12 cm, {ir. 1,1 cm, debljina 1,1 cm, ko{tani strigil,
slu‘io je za uklanjanje znoja i ne~isto}a tijela nakon tjelovje‘be
ili tretmana u termama, konkavno udubljenje je prili~no
duboko, ravan je i nema posebno istaknutu dr{ku, naj{iri je
u sredi{njem dijelu, te se prema krajevima ravnomjerno
su‘ava. S vanjske strane su urezane linije, i to 5 uzdu‘nih,
koje su ne{to pli}e od 4 popre~ne linije koje ih presijecaju.
Objavljeno: Abrami} 1932: 31, sl. 1.
sl. 48
§
KOZMETI^
^KI PRIBOR
*Fotografije: Ton}i Seser
CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999: 112.
2
BOSELLINI 1931: 579.
3
PALADE 1966: 276.
4
PETKOVI] 1995: 17.
5
ALBIZZATI-BECHERUCCI 1958: 940, 941.
6
PETKOVI] 1995: 12,13.
7
ABRAMI] 1932: 31, 32, T. III, 1.
8
ABRAMI] 1932: 31, bilj. 3.
9
MANSUELLI 1966: 433-438.
10
ROSSI 1936-45: 319-323.
11
BATTAGLIA 1936: 320.
12
BABELON-BLANCHET 1895: 498-559.
13
ROSSI 1936-45: 319.
14
CERMANOVI]-KUZMANOVI] i ostali 1975: 375, gr. 238.
15
BALTZER 1983: 70, 71.
16
BALTZER 1983: kat. br. 72, sl. 101; kat. br. 78. sl. 103; kat. br. 73,
sl. 102.
17
BALTZER 1983: kat. br. 85, sl. 107.
18
BALTZER 1983: kat. br. 85, sl. 107.
19
POMPEJI WIEDERENTDECKT 1994: 260, sl. 192.
20
FRANZONI 1973: 78, kat. br. 58; DE FRANCISCIAS 1958: 122-124, sl.
180; BABELON-BLANCHET 1895: 103, sl. 235.
21
BABELON-BLANCHET 1895: 108, sl. 250.
22
CABROL-LECLERCQ 1935: 1798, sl. 8968.
23
REINACH 1897-1930: 332, 336; BOUBE-PICCOT 1969: 289, br. 363, T.
232-235; BOUCHER 1973: 111, kat. br. 175; PETIT 1980: 83, kat.
br. 27; GALLIAZZO 1979: 66-68; TADIN 1979: kat. br. 20, T. XII, 19
a, b; WALDE-PSENNER 1983: 57, kat. br. 28, 59, kat. br. 30.
24
KOHLERT-NÉMETH 1988: 39-42.
25
KAUFMANN-HEINIMANN 1998: 135, 137, sl. 99.
26
LLOYD-MORGAN 1974: T. XXIII, a.
27
BABELON-BLANCHET 1895: 108, sl. 250.
28
GOETHERT-POLASCHEK 1983: 275, 276, kat. br. 239 d.
29
GOETHERT-POLASCHEK 1983: kat. br. 239 e.
30
Guide 1920: 140.
31
KOHLERT-NÉMETH 1990: 82, 83.
32
HAYES 1984: 188.
33
CABROL-LECLERCQ 1935: 1799, sl. 8969-dno staklene posude; sl.
8970-sarkofag iz Tunisa; REINACH 1909: 23, 1- na nadgrobnom
spomeniku zajedno s pokojnicom, prikazane na istovjetan na~in kao
i na na{em ogledalu.
34
BURGER 1966: 198, sl. 87; 147, T 124, 10.
35
Muzeji i zbirke 1954: 20, kat. br 48; sl. na str. 70.
36
GOETHERT-POLASCHEK 1983: 154, 155, kat. br. 92.
37
DE MIN 1982: T. 1, 6.
38
PETRU 1972: T. VI, 2.
39
PETRU 1972: T. XVI,2.
40
PLESNI^AR-GEC 1972: T. XXIX, 8, gr. 110; T. XVIII, 15, gr. 75.
41
PLESNI^AR-GEC 1972: T. CLXI, 12, gr. 702.
42
PLESNI^AR-GEC 1972: T. XC, 10, gr. 341.
43
ISTENI^ 1999: gr. 408, T. 82, 4; gr. 443, T. 88,4.
44
ISTENI^ 1999: knjiga I, 64.
45
ISTENI^ 1999: knjiga I, 64.
46
ISTENI^ 1999: gr. 571, T. 122, 2; gr. 767, T. 171, 6.
47
Homo Faber 1999: 217, kat. br. 294.
48
BOLLA 1988: 107 - Via della Comenda, tomba 7, T. LXVII, 25/29.
49
DAUTOVA-RU[EVLJAN 1973: 198, T. XII, 61, 62.
50
CERMANOVI]-KUZMANOVI] i ostali 1975: 375, gr. 323.
51
BULJEVI] objavljuje radnju o staklenim balzamarijima, Rimski stakleni
balzamariji iz Salone, ovdje.
52
Ko{tana kutijica pod brojem H 1257 uvedena je u katalog K Arheolo{koga
muzeja Split, u rubrici nalazi{te upisano je nepoznato; Salona ?.
Kutijica je objavljena u ~lanku N. Cambi, Personifikacije godi{njih
doba na spomenicima Salone, VAHD, LXII 1960, 65, sl. 1, kao
predmet nepoznatog nalazi{ta, {to je znanstveno utemeljenije dokle
god postoji i najmanja sumnja da nije iz Salone. Ipak, zbog va‘nosti
ovog predmeta, te postojanja stanovite mogu}nosti da je iz Salone,
s obzirom na navod s upitnikom, uvrstila sam je u ovaj rad.
53
CAMBI 1960: 65.
1
343
Homo Faber 1999: 217, kat. br. 295.
BÍRÓ 1994: 43.
56
PETRU 1972: u grobu sa staklenim balzamarijem i ogledalom T.
XXXVIII, 4; analogije iz grobova: T. XV, 1; T. L, 5; T. XCV, 12-15.
57
ISTENI^ 1999: 36, gr. 75, T. 16, 14 - kutijica je datirana u 1., 1. pol.
2. st.; 40, gr. 85, T. 18, 8 - kutijica je datirana u 2. st.
58
BÍRÓ 1994: T. LI, LII, 447-451.
59
PETKOVI] 1995: T. XXI, 6-14.
60
GOETHERT-POLASCHEK 1983: 272, kat. br. 234 a, b; idem 1977: T.
3, gr. 36,g
61
DAREMBERG-SAGLIO 1875: 63, sl. 102, bilj. 42.
62
DAREMBERG-SAGLIO 1875: 63, sl. 101.
63
IV^EVI] 2000: 112, 113, sl. 23-33.
64
BÍRÓ 1994: 42, T. LII, 454.
65
BÍRÓ 1994: 171.
66
VIKI]-BELAN^I] 1948: 43, sl. 6b.
67
PETRU 1972: T. I, 15, 16; T. III, 13; T. XLIX, 18; T. XXIV, 25; T.
LXXXVIII, 8. Prva dva primjerka nisu na|ena u grobovima s
kozmeti~kim priborom, kao u preostalim primjercima koje navodim i
gdje prilaganje u grob zajedno s balzamarijem, ~e{ljem ili ogledalom
potvr|uje upotrebu igle u kozmeti~ke svrhe. Kako u prva dva
primjerka nema nikakvog specifi~nog materijala npr. medicinskih
instrumenata, realno je navesti ih kao igle kori{tene u kozmetici jer
im je to najra{irenija upotreba.
68
DULAR 1979: 278-293, T. 1, 21, 22; T. 3, 3, ISTENI^ 1999: gr. 455,
T. 91,1.
69
BÍRÓ 1994: 42, 127, T. LII, 452, 453 - nepoznato nalazi{te; T. LII,
455-Szöny.
70
COUDROT 1983: 274, kat. br. 238.
71
PETKOVI] 1995: 36, 37, T. XXI 1,2,3.
72
[ARANOVI]-SVETEK 1981: 157, T. V, 1-3 - cyathismelae, T. V, 4 spathomela.
73
[ARANOVI]-SVETEK 1981: 158.
74
BÍRÓ 1994: 37.
75
BULJEVI] 1994: 285, kat. br. 5.
76
BÍRÓ 1994: 36.
77
PETKOVI] 1995: 21.
78
[ARANOVI]-SVETEK 1981: 158.
79
PETRU 1972: T. LXXXVII, 10. Na|en je u grobu zajedno s ogledalom,
kozmeti~kom kutijicom, lopaticom za nano{enje mirisa, dakle
kozmeti~kim priborom.
80
CABROL-LECLERCQ 1937: 2933, sl. 10036.
81
BÍRÓ 1987: 53, sl. 31.
82
BALTZER 1983: 105, kat. br. 81, sl. 106.
83
Guide 1920: 139, sl. 164. natpis: MODESTINA.V.H.E.E (MODESTINA
V(irgo) H(onesta) E(t) E(gregia).
84
DULAR 1979: 278-293, 284.
85
KOHLERT-NÉMETH 1990: 86.
86
GOETHERT-POLASCHEK 1983: 268.
87
SVETONIJE 1936: 8.
88
CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999: 113.
89
BÍRÓ 1994: 32, T. XVII, 156.
90
PETKOVI] 1995: T. XII, 8.
91
[ARANOVI]-SVETEK 1981: 153, T. II, 9.
92
RUPRECHTSBERGER 1979: 32, 86-94.
93
PETKOVI] 1995: 30, T. XI, 17-19; BÍRÓ 1994: 32, T. XXV, 259-274:
RUPRECHTSBERGER 1979: 206-210.
94
TOPÁL 1993: T. 69, 10.
95
BÍRÓ 153-192, 182, sl. 19, 126.
96
BÍRÓ 1987: T. 22, 187.
97
[ARANOVI]-SVETEK 1981: 153, T. 1, 1.
98
RUPRECHTSBERGER 1979: kat. br. 496, 497.
99
BÍRÓ 1994: T. XXXIX, 317, T. XXX, 330; PETKOVI] 1995, T. XIII, 14,
18.
100
BÍRÓ 1987: 153-192, 182, sl. 18, 112, 113.
101
RUPRECHTSBERGER 1979: kat. br. 3-12; [ARANOVI]-SVETEK 1981:
T. 2, 14; PETKOVI] 1995: T. XV, 8-12; BÍRÓ 1987: sl. 18, 119-122;
PETRU 1972: T. LII, 20. gr. 797; Die Römer aus Mosel und Saar:
279, sl. 241, i-l; BÍRÓ 1994: T. XXXI, XXXII.
102
Homo Faber 1999: 145, kat. br. 136.
54
55
344
KOZMETI^
^KI PRIBOR
PETKOVI] 1995: T. XVI, 1-3.
ISTENI^ 1999: gr. 649, T. 146, 1.
105
BÍRÓ 1994: T. XXXIV, 372-374.
106
RUPRECHTSBERGER 1978: kat. br. 344-346.
107
PETKOVI] 1995: 33, bilj. 166.
108
KOLEGA 1987: 173, 188, kat. br. 97, 125, 126.
109
[IMI] i FILIPOVI] 1997: 88, kat. br. 112.
110
BÍRÓ 1994: T. XXXVI, 381, 383.
111
[ARANOVI]-SVETEK 1981: T. IV, 3.
112
PETKOVI] 1995: T. XVI, 7, 8.
113
RUPRECHTSBERGER 1978: kat. br. 2.
114
Homo Faber 1999: 145, kat. br. 137.
115
BECKER, GIANNOTTA i ostali 1992: 86-89, sl. 4:10, 4:11.
116
RUPRECHTSBERGER 1978: 22.
117
A guide 1920: 119.
118
PAOLI 1941: 80.
119
A guide 1920: 118, sl. 125; prikaz na gr~koj vazi iz 5. st. pr. Kr.
120
A guide 1920: 120.
121
MINGAZZINI 1936-45: 850.
122
DORIGNY 1908: 1532.
123
DORIGNY 1908: sl. 6649.
124
DORIGNY 1908: 1533.
125
DORIGNY 1908: 1533.
126
BÓNIS 1968: 34: sl. 12,13.
103
104
§
KOHLERT-NÉMETH 1990: 82, sl. 28.
A guide 1920: 119, sl. 126.
129
BÓNIS 1968: 36; sl. 15.
130
BÓNIS 1968: 37, sl. 16.
131
DAREMBERG-SAGLIO 1896: 1689, sl. 3668.
132
BÓNIS 1968: 41; za H 586: sl. 19, 3,4,5; za 3379: sl. 19, 1,2.
133
Autor ih dijeli u dvije skupine, koje razlikuje po obliku dr{ke 1a:
savijena po du‘ini tako da dvije usporedne vrpce me|usobno
odvojene od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara, ~ine
dr{ku, a na zavr{etku prema gornjem dijelu strigila ima jezi~asti
izdanak; 1b: ru~ka oblika izdu‘enog pravokutnika, nema jezi~ca,
gornji dio je izdu‘en. Ove dvije skupine ne razlikuje kronolo{ki.
134
LISI^AR 1958: 329, sl. 4d.
135
LISI^AR 1958: 328, sl. 4f.
136
LISI^AR 1958: sl. 4 b, e, f.
137
BOLLA 1988: 119, nekropola “ Casa Binda”, T. LXXXVI, 27,4.
138
HAYES 1984: 102, sl. 162.
139
Muzeji i zbirke 1955: 20, kat. br. 40; sl. na str. 62.
140
PETRU 1972: T. XLVIII, gr. 750.
141
VASI] 1905: 148, sl. 9.
142
CERMANOVI]-KUZMANOVI] i ostali 1975: 375, gr. 71A, gr. 112, gr.
166, gr. 186.
143
ABRAMI] 1932: T. III, 1.
144
BÍRÓ 1994: 63, T. LXXVI, 636.
127
128
§
ABRAMI] 1932
ALBIZZATI-BECHERUCCI 1958
BABELON-BLANCHET 1895
BALTZER 1983
BATTAGLIA 1936
BECKER, GIANNOTTA I OSTALI 1992
BÍRÓ 1994
BÍRÓ 1984
BÍRÓ 1987
BOLLA 1988
BÓNIS 1968
BOSELLINI 1931
BOUBE-PICCOT 1969
BOUCHER 1973
BULJEVI] 1994
BURGER 1966
CABROL-LECLERCQ 1937
CAMBI 1960
CERMANOVI]-KUZMANOVI]
I OSTALI 1975
CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999
COUDROT 1983
DAREMBERG-SAGLIO 1875
DAREMBERG-SAGLIO 1875
DAUTOVA-RU[EVLJAN 1973
DE MIN 1982
DORIGNY 1908
DUCATTI 1920
DULAR 1979
KOZMETI^
^KI PRIBOR
345
M. ABRAMI], Suncobran na nekim nadgrobnim spomenicima iz Dalmacije i
Norika, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku L, 30-36, Split, 1932.
C. ALBIZZATI-L. BECHERUCCI, Avorio, Enciclopedia dell’arte antica, classica e
orientale, I, Rim, 1958.
E. BABELON-J. A. BLANCHET, Catalogue des bronzes antiques de la Bibliothèque
nationale, Pariz, 1895.
M. BALTZER, Die Alltagsdarstellungen der treverischen Grabdenkmäle, Trierer
Zeitschrift, 46, 7-151, Trier, 1983.
G. BATTAGLIA, Specchia, Enciclopedia Italiana, XXXII Milano, 1936.
M. J. BECKER, M. T. GIANNOTTA, G. SEMERARO, A. TRAVAGLINI, D. WILKINSON,
The Roman Cemetery and Road (phases I and II); u katalogu: Excavations
at Otranto, vol. I, The Excavation, Lecce, 1992.
M. T. BÍRÓ, The Bone Objects of the Roman Collection, Catalogi musei nationalis
Hungarici, Series Archaeologica, II, Budimpe{ta, 1994.
M. T. BÍRÓ, Bone-Carvings from Brigetio in the Collection of the Hungarian
National Museum, Acta Archeologica Academiae Scientiarium Hungaricae,
XXXIX, fasc. 3-4, 155-192, Budimpe{ta, 1987.
M. BÍRÓ, Gorsium Bone Carvings, Alba Regia XXIII, 25-65, Székesfehérvár, 1987.
M. BOLLA, Le necropoli romane di Milano, Rassegna di studi del Civico museo
archeologico e del Civico gabineto di numismatico di Milano, V, Milano,
1988.
É. B. BÓNIS, Emaillierte palästragerate aus Brigetio, Folia archaeologica, XIX,
Budimpe{ta, 1968, 25-58.
L. BOSELLINI, Cosmetici, Enciclopedia Italiana XI, 579, Milano, 1931.
C. BOUBE-PICOT, Les bronzes antiques du Maroc I, La statuarie, Études et travaux
d’archéologie marocaine V, Rabat, 1969.
S. BOUCHER, Bronzes Romains figurés du Musée des Beaux-arts de Lyon, Lyon,
1973.
Z. BULJEVI], Varia, Salona Christiana, kat. br. 5, str. 285, Split, 1994.
A. BURGER, The Late Roman Cemetery at Ságvár, Acta Archeologica Hungarica,
XVIII, 1-4, 99-234, Budimpe{ta, 1966.
Dictionnaire d’archéologie chrétienne et de liturgie, XII, 1.2., Pariz, 1937.
N. CAMBI, Personifikacije godi{njih doba na spomenicima Salone, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku LXII, 55-78, Split, 1960.
A. CERMANOVI]-KUZMANOVI], O. VELIMIROVI]-@I@I], D. SREJOVI], Anti~ka
Duklja, Nekropole, Cetinje, 1975.
M. CIPOLLARO i G. DI BERNARDO, Cosmesi, u katalogu: razni autori, Homo
Faber, Natura, scienza e tecnica nell’antica Pompeji, Napulj, 1999.
J. L. COUDROT, Löffelsonden, Die Römer an Mosel und Saar, 274, Mainz, 1983.
DAREMBERG-SAGLIO, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines, I/1, AB, Acus, Pariz, 1875.
DAREMBERG-SAGLIO, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines, II/2, FG, Gymnasium, Pariz, 1896.
V. DAUTOVA-RU[EVLJAN, Ranorimska nekropola u uvali Sepen kod Omi{lja na
otoku Krku, Diadora 6, 181-202, Zadar, 1973.
M. DE MIN, Una Tomba Romana da Montagnana, Aquileia Nostra, LIII, 237-259,
Aquileia, 1982.
S. DORIGNY, Strigilis, Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquités grecques et
romaines, IV/2, 1532-1534, Pariz, 1908.
P. DUCATTI, L’arte classica, Torino, 1920.
A. DULAR, Rimske ko{}ene igle iz Slovenije, Arheolo{ki vestnik, XXX, 278-293,
Ljubljana, 1979.
346
GALLIAZZO 1979
GOETHERT-POLASCHEK 1977
GOETHERT-POLASCHEK 1983
GUIDE 1920
HAYES 1984
ISTENI^ 1999
IV^EVI] 2000
KAUFMANN-HEINIMANN 1998
KOHLERT-NÉMETH 1988
KOHLERT-NÉMETH 1990
KOLEGA 1987
LISI^AR 1958
LLOYD-MORGAN 1974
MANSUELLI 1966
MINGAZZINI 1936-45
MUZEJI I ZBIRKE 1954
PALADE 1966
PAOLI 1941
PETIT 1980
PETKOVI] 1995
PETRU 1972
PLESNI^AR- GEC 1972
POMPEJI WIEDERENTDECKT 1994
REINACH 1897-1930
REINACH 1909
ROSSI 1936-45
RUPRECHTSBERGER 1979
SVETONIJE 1936
[ARANOVI]-SVETEK 1981
[IMI] I FILIPOVI] 1997
TADIN 1979
TOPÁL 1993
KOZMETI^
^KI PRIBOR
§
V. GALLIAZZO, Bronzi romani del Museo civico di Treviso, Rim, 1979.
K. GOETHERT-POLASCHEK, Katalog der römischen Gläser des Rheinischen
Landesmuseums Trier, Mainz, 1977.
K. GOETHERT-POLASCHEK, Beinbüchschen, Die Römer an Mosel und Saar,
Mainz, 1983.
A Guide to the Exibition Illustrating Greek and Roman Life, London, 1920.
J. W. HAYES, Greek, Roman and Related Metalware in Royal Ontario Museum,
Toronto, 1984.
J. ISTENI^, Poetovio, zahodna grobi{~a I, Katalogi in monografije 32, Ljubljana,
1999.
S. IV^EVI], Medicinsko-farmaceutski instrumenti iz Arheolo{koga muzeja u
Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 90-91, Split, 2000, 101160.
A. KAUFMANN-HEINIMANN, Götter und Lararien aus Augusta Raurica, Forschungen
in Augst, Augst, 1998.
M. KOHLERT-NÉMETH, Archäologische Reihe Römische Bronzen I aus NidaHeddernheim Götter und Dämonen, Frankfurt am Main, 1988.
M. KOHLERT-NÉMETH, Archäologische Reihe Römische Bronzen II, aus NidaHeddernheim Fundsachen aus dem Hausrat, Frankfurt am Main, 1990.
M. KOLEGA, u katalogu: Anti~ki portret u Jugoslaviji, Beograd, 1987.
P. LISI^AR, Strigilis u na{im zbirkama, @iva antika, god. III, sv. 2, 323-331,
Skopje, 1958.
G. LLOYD-MORGAN, A Bronze Statuete from London Bridge, Antiquaries Journal,
LIV, I, 85-87, London, 1974.
G. A. MANSUELLI, Specchio, Enciclopedia dell’arte antica VII, Rim, 1966.
P. MINGAZZINI, Strigilo, Enciclopedia Italiana, XXXII, 850, Rim, 1936-45.
Muzeji i zbirke Zadra, Zagreb, 1954.
V. PALADE, Les ateliers pour la confection, des peignes en os du IV siècle de
n.e. de Birlad-Valea Seaca, Archeologia Moldovei IV, 261-277, Bukure{t,
1966.
U. E. PAOLI, Vita Romana, Notizie di antichità private, Firenca, 1941.
J. PETIT, Bronzes Antiques de la Collection Dutuit, Pariz, 1980.
S. PETKOVI], Rimski predmeti od kosti i roga s podru~ja Gornje Mezije, Beograd,
1995.
S. PETRU, Emonske nekropole, Katalogi in monografije 7, Ljubljana, 1972.
L. PLESNI^AR-GEC, Severno Emonsko grobi{~e, Katalogi in monografije EMONA
III, Ljubljana, 1972.
POMPEJI WIEDERENTDECKT, katalog izlo‘be, Rim, 1994.
S. REINACH, Répertoire de la statuaire grecque et romaine, I-V, Pariz, 1897-1930.
S. REINACH, Répertoire de Reliefs Grecs et Romains, Pariz, 1909.
F. ROSSI, Specchia, Enciclopedia Italiana XXXII, 319-323, Rim, 1936-45.
E. M. RUPRECHTSBERGER, Die römischen Bein - und Bronzenadeln aus den
Museen Enns und Linz, Linzer Archäologische Forschungen Band 9, Linz,
1979.
SVETONIJE, Dvanaest careva, prijevod: N. [op, Beograd, 1936.
V. [ARANOVI]-SVETEK, Tipologija ko{tanih predmeta iz Sirmijuma, Rad Vojvo|anskih
muzeja 27, 149-180, Novi Sad, 1981.
J. [IMI] i S. FILIPOVI], Kelti i Rimljani na podru~ju Osijeka, Osijek, 1997.
LJ. TADIN, Sitna rimska bronzana plastika u jugoisto~nom delu provincije
Panonije, Beograd, 1979.
J. TOPÁL, Roman Cemeteries of Aquincum, Pannonia (The Westwern CemeteryBétsi Road 1), Budimpe{ta, 1993.
§
VASI] 1905
VIKI]-BELAN^I] 1948
WALDE PSENNER 1983
@ANI]-PROTI] 1987
KOZMETI^
^KI PRIBOR
347
M. M. VASI], Bronsani sud iz Viminacija, Vjesnik Hrvatskog arheolo{kog dru{tva,
n. s. VIII, 148-158, Zagreb, 1905.
B. VIKI]-BELAN^I], Rimski ko{tani predmeti iz Osijeka u Arheolo{kom muzeju
u Zagrebu, Osje~ki zbornik, II i III, 36-47, Osijek 1948.
E. WALDE PSENNER, I bronzetti figurati antichi del Trentino, Patrimonio storico
e artistico del Trentino 7, Trento, 1983.
J. @ANI]-PROTI], u: katalog izlo‘be: Anti~ki portret u Jugoslaviji, Beograd 1987.
348
KOZMETI^
^KI PRIBOR
§
COSMETIC ITEMS
Cosmetic items represented a very important part of
hygiene in the Roman Empire. Roman women and men
regularly washed their bodies, did exercises to improve
their health, and used cosmetic items almost daily.
This chapter deals with cosmetic items from Salona:
mirrors, cosmetic boxes and spatulas, bone comb and
hairpins, and strigils.
Seven mirrors and three handles have been studied,
although there are many more in the Archaeological Museum
in Split, from Salona and other sites. Except for the bronze
mirror in a box with a portrait of Nero, and another made
of lead with a relief depicting the Graces, the majority of
mirrors are dated in the Roman Imperial Period, round in
shape and with a simple engraved decoration.
Cosmetic boxes, used for scents and paints, were
made of various materials. Three cylindric boxes have been
studied; two of which bear a simple decoration of engraved
lines along the body and lid of the box. The third one, dated
in the middle of 2nd century, depicts Erotes, the personification
of summer and autumn.
In the Early Roman times fragrant creams and oils
were applied onto the body and, make-up onto the eyebrows,
eyelashes and around eyes, fragrant oils and creams were
mixed with and applied by means of spatula, and scents
were applied by the needle of 10 to 12 cm in length.
The recipient was elongated and oval or widening into
circular flat shape. The Romans called these two types
cyathiscomela and spathomela. Thirteen pieces from Salona
have been studied, but cannot be dated further than the
Roman Imperial Period, because as long as they were
made and used they always had the same shape.
The double comb was made of a single piece with
oval ends. Ends were made in various shapes: volute,
animal head shape, etc. Double combs are typical of
Roman necroplises and settlements in 4th century. As our
item has worn out, the decoration that most probably
existed has not been preserved. Combs were always decorated
with geometrical motifs.
Hairpins in the Roman Imperial Period were mainly
produced of bone and of bronze, silver and gold as well.
Haipins with simple, non-decorated head were used for
combing and untangling streaks of hair (acus discriminalis),
curling streaks and arranging hairstyle (acus discerniculum).
Hairpins decorated with figural or geometrical motifs were
used for fastening decorative ribbons, nets and diademes.
Twenty-two items have been studied, seven of which with
no decoration, three with bow heads, three with carinated
heads, four with pine-cone shaped head, one with handshaped head, and four with female portrait shape of head.
They are dated between 1st and 4th centuries.
Bronze and rarely iron strigils were used for body
cleaning in the Early Roman Period. They were composed
of a straight handle (capulus) and the upper part was
curved, concave part (ligula) with slightly rounded edges so
as to clean the body more easily. The basic form of strigil
did not change since it first appeared some time in 5th and
4th centuries BC until almost the end of 3rd century, i.e. the
end of Roman Imperial Period, when they gradually ceased
to be used, and were therefore not put into burials as grave
goods any longer.
Two strigils from Salona, made of iron, belong to the
usual types that were used all over the Empire. The third
one, made of bone, was not typical.
The total of 48 items of various use, various material,
and various quality of production are only a few among the
great variety made of different and numerous substances
used for cosmetic in Early Roman Salona.
Studying the intimate life of the Early Roman person
seems to reveal how the man has slightly changed with
time, but has influenced his or her environment bringing
about its change. The everlasting love of beauty triggered
the development of cosmetic industry. The woman of the
Early Roman Period as well as the modern woman will
certainly possess cosmetic items of the same use, such as
combs, hairpins, mirrors, perfume bottles, liquid cream
bottles, powder containers and eye shadows, cream,
ointments, and oils to prevent wrinkles, to cover scars. The
purpose and use stay the same, only the components and
design differ.
D. [.
156
KOZMETI^KI PRIBOR
1A
1B
2
§
§
157
KOZMETI^KI PRIBOR
3
4
5
6
7
8
9
10
11
§
KOZMETI^KI PRIBOR
158
12
13
15
16
17
18
19
20
21
22
14
§
KOZMETI^KI PRIBOR
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
159
§
KOZMETI^KI PRIBOR
160
34
35
36
37
38
39
40
41
43
45
42
44
§
KOZMETI^KI PRIBOR
46
47
48
161